U Kamernom teatru 55, pod redateljskom palicom Sulejmana Kupusovića, okupljen je glumački tim: Mirsad Tuka, Boris Ler, Alma Terzić, Sažida Šetić, Senad Alihodžić i Rade Čolović. Pred novom su premijerom, radi se o komadu "Bjesnilo", prema tekstu Franza Xavera Kroetza. Scenografiju i kostimografiju potpisat će Vanja Popović, a premijera će biti 10. februara u sklopu Sarajevske zime. Publika će imati priliku pogledati i dvije pretpremijere (večeras i sutra).

- Ovo je reality show, ali publika neće gledati ljude koji se dosađuju, bit će to ulazak u suštinu našeg društva, rekao nam je na početku razgovora redatelj Kupusović, koji je ovu predstavu već jednom postavljao na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo.

Morala je i policija intervenisati

- Kad sam prvi put radio ovaj tekst i kad sam ga donio u Narodno pozorište Sarajevo, davne 1978. godine, odmah nakon snimanja serije „Tale", naišao sam na žestoke reakcije u Narodnom pozorištu. Čak su pojedinci iz Umjetničkog savjeta napustili članstvo, užasavajući se da takav tekst bude postavljen na ovoj sceni. Govorili su da to nije naš socijalistički moral, ne pripada našoj socijalističkoj zemlji, i da se sve to dešava tamo daleko, u inostranstvu. Srećom, veći dio Umjetničkog savjeta složio se sa mnom i tako je nastala predstava, koja je bila apsolutni hit i pokupila gomile nagrada i priznanja. Žiri udruženja dramskih umjetnika je proglasio najboljom predstavom. Tada je to bila važna institucija, a sada, nažalost, i ne postoji. Igrali su tada mladi glumci Etela Pardo i Tahir Nikšić, pa Vera Margetić, Aleksandar Đuverović, Anđelko Šarenac i Branko Ličanin. To je bio sladak rad, pripremali smo predstavu u vrijeme adaptacije Narodnog pozorišta, pa smo probe držali u Domu kulture na Gorici. Do te mjere smo bili alternativni. I onda smo je premijerno igrali u Pozorištu mladih, a zatim u Kamernom teatru 55, kada je gostovao u Moskvi. To je bilo ludilo. Morala je čak i policija intervenisati zbog ogromnog interesa publike. Poslije su nam izmislili da je stalno igramo u nekadašnjem Domu kulture „Vaso Pelagić" na Grbavici, jer smo bili off-off scena, iako je pozorište dosta dugo živjelo na račun ovih laureata i lovorika od te predstave, prisjetio se Kupusović prvog „Bjesnila", a kako je došlo do postavljanja drugog, pojašnjava:

- Prije dvije godine sam direktoru Kamernog teatra 55 Zlatku Topčiću, kada smo se dogovarali šta bih mogao raditi nakon „Ženskog turbo-folk orkestra", rekao da imam tekst koji se u ovom trenutku može zaigrati, jer to više nije priča iz inostranstva, već naša. Tada se upravo dogodilo ubistvo Denisa Mrnjavca, slučaj sa spaljenom staricom, treće, četvrto i peto ubistvo, puni su novinski stupci natpisa o trudnim djevojčicama i narkomanima... I to u vremenu kada su nam usta puna religije, kada je svaka druga riječ Bog, kada imamo vjeronauku u vrtićima, kada smo skoro pa postali vjerska država, a s druge strane imamo urušavanje morala, nasilništvo i ludilo. Tražili smo slobodan termin, sretna okolnost je bila ta što sam mogao biti hrabriji i konačno krenuti u realizaciju, jer sam pretprošle godine radeći „Baladu o Omeru i Merimi" sreo mladu glumicu Almu Terzić, koja je kao stvorena za Hani, uz Borisa Lera... Predstava je krajnje uznemirujuća i traži maksimum od glumaca. Traži kompletan angažman. Mislim da smo napravili mnogo žešću predstavu od one s kraja sedamdesetih godina. Ne dešava se vani nego kod nas. Kada sam je radio prvi put, nisam bio otac. Nisam imao iskustvo porodice. I nekad je bila zabranjena za one ispod 18 godina. To je bila preporuka, a sada je to u našoj situaciji sto puta gore i strašnije.

Zabranjeno za one ispod 18 godina

I ovaj put će „Bjesnilo" izaći sa istom preporukom, sa ograničenjem gledanja za one ispod 18 godina. Kupusović ističe:

- To je jedna vrsta ironije, spram televizijskog, bestidnog stavljanja oznaka da je neki program zabranjen za mlađe od 12, 16 ili 18 godina i to usred bijela dana, kada vrte filmove pune nasilja i erotike.

Opširnije u Oslobođenju...