Sadržaj se učitava...

VIJESTI > SVIJET

14.03.2011. | PIŠE:

CUNAMI: Vodeni zid s brzinom od 800 km/h

Na pučini se ne vide, ali kada se približe razuđenim obalama, njihova se visina naglo povećava, te načini pustoš prelazeći preko pristaništa i niskih otoka







Ovih dana svjetsku javnost je uznemirila vijest o cunamiju na japanskim otocima čiji bilans žrtava još nije konačno utvrđen. Također je 26. decembra 2004. godine područje jugoistočne Azije pogodio razoran podvodni zemljotres  jačine 8,9 stepeni  Rihterove skale, gdje je stradalo oko 285.000. ljudi od talasa izazvanog ovim zemljotresom.

Šta je cunami?

Razorna moć

Cunami je japanski naziv za talas koji je izazvan podmorskim zemljotresom, a rjeđe erupcijom vulkana. Cunamiji se kreću velikom brzinom, i do 800km/h, dok im dužina može dostići oko 200-300 kilometara. Zbog toga se oni na pučini ne vide, ali kada se približe razuđenim obalama, njihova se visina naglo povećava. Tako je visina talasa cunamija iz 2004. god. iznosila od 30-40 metara.

Zemljotres koji se desi na morskom dnu ima za posljedicu iznenadno izdizanje ili spuštanje velike količine morske vode. Veoma razorni talasi jurnu ka obali brzinom 650-800km/h. Kad ta ogromna količina vode stigne do kopna, slije se u jedan jedini džinovski talas, vodeni zid, dovoljno visok da načini pustoš prelazeći preko pristaništa  i niskih otoka.

Cunami mogu da pređu više hiljada kilometara. Tako je cunami - talas koji je krenuo sa obala Perua u Južnoj Americi za vrijeme jakog zemljotresa koji se desio 1877. god, prešao više od 15.000 km i stigao do japanskih otoka za otprilike 21 sat.

Evo nekoliko podataka o razornoj moći cunamija. Poslije zemljotresa koji je oštetio Lisabon - glavni grad Portugala 1755. god.  došao je talas visok 15 metara, koji je odnio živote 20.000 ljudi koji su za vrijeme zemljotresa otišli u luku.

Posebna služba

Pri erupciji vulkana Krakatau koji se dogodio 20. maja 1883. god, podigao se talas visok 36 metara preko niskih obala Jave i Sumatre i život je izgubilo 36.000 ljudi.  Na isti način stradalo je na obalama japanskog otoka Hondo 1896. god. oko 27.000 ljudi.

Poslije Drugog svjetskog rata organizovana je na Pacifiku posebna služba čiji je zadatak da u saradnji sa seizmolozima i okeanolozima  predvidi opasnost od cunamija koji se približavaju nekom mjestu i da o tome na vrijeme obavijesti stanovništvo davanjem odgovarajućeg znaka uzbune.

(Autor je profesor geografije sa geologijom iz Sarajeva)