SPOMENIK: Granate, ko rukom vođene, sipaju po Poljinama. U potoku Sušica leži, teško ranjen, Džemo Muratspahić, komandir interventnog voda brigade Zmaja od Bosne. Uzima Džemo motorolu.

"Ako ne dođete po mene, ubiću se!", kaže saborcima.

Enes Huremović  skida uniformu, odlaže oružje. I ide po Džemu. Misli, zarobi li ga agresor, reći će da je civil, da je prinuđen da vadi poginule. Zatiče Džemu svjesnog. Na rame s njim, pa na sigurno. Spašavajući ga, teško je povrijedio kičmu. 

"Ta bitka na Poljinama 31. jula 1992. godine bila je džehenem, haos. U Sušici mrtav do mrtvog. Granate pobile. Gledao sam kako u jurišu gine Asim Asko Prazina. Nisu mu spomenik podigli na pravom mjestu. Trebalo ga je napraviti 150 metara dalje, u lijevo. Na tom mjestu gdje su Prazini napravili spomenik poginuo je Musanif Imamović. Snajper ga pogodio u srce", sjeća se Huremović.

Nabraja imena poginulih. Stade kod Riste Jošila. Tražio je Risto, kaže Enes, ako pogine, da beretku sahrane s njim. Tako je i bilo. Helem, 19 ih je poginulo, ako se dobro sjeća, u Enesovoj jedinici.

Opširnije sutra u Oslobođenju...