Sadržaj se učitava...

KOLUMNE

Dogovor kuću razgrađuje



29.10.2012. | PIŠE: Vildana SELIMBEGOVIĆ

Najvažniji alarm je svakako izuzimanje tužiteljstva iz nadležnosti Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća.

Još od trenutka kada su, u Domu naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine, sa osam ruku za, smijenjeni SDA-ovi ministri sigurnosti i odbrane Sadik Ahmetović i Muhamed Ibrahimović, te zamjenik ministra finansija Fuad Kasumović, pitanje svih pitanja postalo je – šta je Zlatko Lagumdžija obećao Miloradu Dodiku.

Džaba je Sulejman Tihić zahvaljivao Dodiku na korektnosti jer su, kako je rekao, jedino zastupnici SNSD-a ostali odani međustranačkom dogovoru i (zaista) bili protiv smjena; u prvom činu parlamentarne postizborne demokracije u BiH postalo je bjelodano da je pretprošlog vikenda u Aleksandrovcu, na sastanku delegacija SDP-a i SNSD-a, predvođenih partijskim liderima, skrojen dogovor koji će tek odjeknuti, u završnici. U međuvremenu, u drugom činu, SNSD je povukao inicijativu o Lagumdžijinoj smjeni.

Šta se može očekivati, negdje pred kraj drugog čina objavila je SDA. Poduži spisak ustupaka na račun Bosne i Hercegovine, za koji SDA optužuje SDPBiH, objavljen je u stranačkom saopćenju i prenesen u gotovo svim medijima i ima jedan zajednički imenitelj: oduzimanje ingerencija države i njihovo prenošenje na entitete, finansijsku korist za Republiku Srpsku i istu toliku finansijsku štetu za Federaciju, te u konačnici rušenje ionako krhkih institucija BiH. Ulje na vatru optužbama iz SDA dolio je predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta BiH Milorad Živković koji je povlačenje Lagumdžijine smjene s dnevnog reda obrazložio ponudom u korist nacionalnih i finansijskih interesa Republike Srpske.

Iz SDP-ovog štaba isturen je Damir Hadžić, potpredsjednik stranke i aktualni ministar komunikacija BiH, sa zadatkom da rezolutno odbije sve tvrdnje omrznute SDA, a što se Živkovića i njegovog obrazloženja tiče, provučena je teza kako je reagirao emotivno jer je, tobože, bio uvrijeđen što je samo dobio instrukciju o povlačenju smjene, bez ikakvog obrazloženja. Hadžić je vjerodostojan sudionik aleksandrovačkog samita, no njegova stranačka ostrašćenost je nadaleko znana: kada je Željko Komšić, hrvatski član Predsjedništva BiH, i sam donedavno esdepeovac sa daleko najvećim izbornim legitimitetom, napuštao ovu partiju zbog sporazuma koji je SDP, podržan novim koalicionim partnerom, Radončićevim SBB-om, potpisao sa Draganom Čovićem i oba HDZ-a, a koji kroz implementaciju presude Sejdić - Finci treba postaviti temelje trećoj izbornoj jedinici i budućem trećem entitetu, nesretni se Hadžić, ponesen dramaturškim ambijentom na sjednici stranačkog Predsjedništva, svečano zakleo partiji nauštrb države. Ako treba da bira između partije i države, precizirao je, partija je prvi prioritet. Slobodna Bosna svjedoči da ova izjava državnog ministra nije bila tek trenutak partijske emotivnosti: po pisanju ovog sarajevskog političkog magazina, ministar i potpredsjednik Hadžić je, slaveći smjene SDA-ovih kadrova iz Vijeća ministara u sarajevskom kafiću Jagoda, "vidno pijan i ponesen rezultatima sjednice, ispalio: Važno je da nema njih u vlasti pa makar ne bilo ni države!"

Nije stoga teško zaključiti zašto je novinarska zajednica u ovoj zemlji sa skepsom dočekala Hadžićeve trijezne tvrdnje izrečene na konferenciji za štampu kako u Aleksandrovcu ama baš niti jedan ustupak SNSD-u nije napravljen. No, možda bi Hadžićevo trunjenje o socijaldemokratskoj orijentaciji obje stranke i zajedničkim idejama, cestama i putevima i (po)pilo vode da se nije oglasio sam lider SNSD-a Milorad Dodik. 

Najavljujući Srni dnevni red sutrašnjeg sastanka sa liderom SDP-a BiH Zlatkom Lagumdžijom, Dodik je rekao kako će "biti razmotrena operacionalizacija nekih ranije postignutih dogovora, prije svega u vezi sa Izbornim zakonom BiH, Visokim sudskim i tužilačkim vijećem, Vanjskotrgovinskom komorom BiH, Zakonom o državnim službenicima i drugim važnim pitanjima". "Mi smo se oko tih rješenja dogovorili, a ostalo je da se nađemo i produkujemo određene propise, odnosno prijedloge akata koje ćemo uputiti u dalju proceduru. Mi mislimo da treba redefinisati Izborni zakon i u tom pogledu smo zadužili jednu grupu ljudi i sa jedne i sa druge strane da rade na redefinisanju Izbornog zakona, kako bismo došli do prijedloga koji će bitno poboljšati izborni proces u BiH", rekao je Dodik, te otkrio da je u Aleksandrovcu dogovoreno da se iz ingerencija VSTV-a izvuku nadležnosti vezane za tužiteljstva i izbor tužitelja. Tužitelje u entitetima imenovat će parlamenti entiteta, a ne VSTV, istakao je Dodik, najavljujući izmjene zakona o VSTV-u, odnosno pristojno prešutjevši jedini logičan zaključak nakon izuzimanja tužiteljstva iz nadležnosti VSTV-a: i državne tužitelje imenovat će Parlament! Dodik je obećao i rješavanje problema Vanjskotrgovinske komore: zajedničkim snagama smanjit će članarine i u komoru ubuduće imenovati predstavnike entiteta, a razmotrit će još neka pitanja poput naknada na granicama, te važno pitanje Zakona o državnim službenicima. Nezadovoljan njihovim brojem, Dodik je najavio novi zakon.

Nije tajna, Dodik zna šta narod voli čuti. Smanjenje članarine i naknada na granicama dovoljno su velik mamac da se prečuju entitetski delegati u vanjskotrgovinskoj komori BiH, a opravdana teza o prevelikom broju državnih službenika savršen je paravan da se iz njihovih redova protjeraju stranački nepodobni i zadrže samo odani. Naravno, i ono malo postojećih filtera valja ukinuti, ako treba pretumbati i Agenciju za zapošljavanje državnih službenika i olakšati strankama da tamo uhljebe svoje istaknute kadrove koje mahom posao ne bi zapao ni na jednoj iole realnoj berzi rada. Niti znaju, niti su kompetentni, niti hoće da rade.

No, najvažniji alarm je svakako izuzimanje tužiteljstva iz nadležnosti Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća. U praksi to znači spašavanje vojnika partije i nesmetanu podršku odanim kadrovima da se bave i najcrnjim organiziranim kriminalom jer nema tog tužitelja koji će se usuditi da ih goni pritisnut sviješću o zavisnosti od stranačke većine. Ukoliko ovaj Dodik-Lagumdžijin pothvat prođe, Naser Keljmendi slobodno može planirati da živi od Bosne i Hercegovine i svog razgranatog biznisa u njoj. Fahrudin Radončić čak i ne mora postati ministar sigurnosti: može se glat okrenuti ekonooomiji i recimo svoje nezajažljive ambicije zadovoljiti mjestom federalnog premijera. Pare su na entitetima, već odavno. Njegove prijateljske veze s Keljmendijem čak i ne mora više čuvati Almir Džuvo, dovoljno je da se njima pozabavi neki Bakir Dautbašić, osvjedočeni državni službenik i da ih prekriju ružmarin, snjegovi i šaš.  

Priznajem, niti jednog trenutka nisam gajila iluziju o nekim nepomirljivim ideološkim razlikama između SDA i SDP-a BiH: u borbi za Bošnjake i njihove glasove, SDP je posezao i za većim bošnjaklucima od onih na koje se SDA usuđivala. Ni u metodama koje je u prethodne dvije godine demonstrirao SDP nisam uspjela prepoznati otklon od SDA, kako u odnosu prema politici tako još i više u kadrovskoj politici. Jer, ako se SDA proslavila svojim izborom kadrova i  nespremnošću da se odrekne svojih lopova i kriminalaca, SDP je uspio napraviti i korak više – opredjeljenjem za koaliciju Radončić/Keljmendi institucionaliziran je organizirani kriminal i njegovi repovi u BiH. Operacija preseljenja izbora tužitelja iz manjeg, ali makar mrven profesionalnog VSTV-a, u stranačku parlamentarnu arenu Miloradu Dodiku treba iz nacionalnih i političkih razloga, a Lagumdžija je na nju pristao iz posve koalicijskih. Ako je ovo početak objelodanjivanja i operacionalizacije njihovog dogovora pomno sročenog u Aleksandrovcu, kraj je uistinu u neminovnom pucnju u državu Bosnu i Hercegovinu