To je dio prvobitno poslatih 3.000 stabala u martu 1912. nakon neuspješnog pokušaja dvije godine ranije, kada su stabla bila zaražena i morala su biti spaljena.

Neopisiva ljepota

Neopisiva ljepota ovog trešnjevog cvijeta koja se kreće od bijelih latica, svijetloružičastih do tamnoružičastih (zavisno kojoj vrsti trešnjeva drveta pripadaju, a ima ih 12 vrsta), simbol je proljeća u Washingtonu DC i istovremeno zalog dugovječnog prijateljstva između Japana i USA. Sve se to može prepoznati u milionima digitalnih imidža zahvaljujući digitalnim kamerama i smart telefonima... Međutim, vidjeti to uživo, prevazilazi sva očekivanja. To je razlog što se hiljade ljudi vraćaju na te obale iz godine u godinu. Iako je tokom 100 godina svijet bio suočen sa mnogim izazovima, značaj ovog dugotrajnog i jednostavnog poklona nikada nije dolazio u pitanje. Milioni ljudi su već vidjeli ovu neopisivu ljepotu. To je inspiracija za nacionalni Crerry Blossom festival, što predstavlja najveću manifestaciju proslave proljeća u ovim krajevima. Eksplozija ružičastih cvjetova je signal nove sezone i otvara vrata za proslavu...

Vrlo je interesantno (što sam našla u brošurama za stotu godišnjicu) da popularnost dolazi iz činjenice da je ovaj poklon građana Tokija - trešnjevo drvo - sa svojim istorijskim značajem u isto vrijeme simbol prijateljstva između svih ljudi na Zemlji, ne samo između Japana i USA. Ovaj poklon podsjeća nas na veze koje svi imamo sa planetom Zemljom. Nježni oblaci latica (vrlo su osjetljive na vjetar, kišu, mraz i zato imaju tako kratak život) podsjećaju nas na simbol trajanja i starosti. Dok hodaš ispod ovog drveća, znaš da je proljeće tu i to je uvijek razlog za slavlje. Priroda se budi i preobražava. Možeš uživati u njihovoj neopisivoj jedinstvenoj ljepoti kakvu samo priroda može da ponudi.

Amerikanci povezuju trenutke cvjetanja trešnjevog drveta sa proljećem i preporodom, dok Japanci to gledaju kao vezu sa smrću kada latice opadaju. Iza te metafore života i smrti japanska kultura povezuje cvjetanje sa različitim konceptima koji tokom prvog saznanja nemaju puno veze - ženska mistika i ratnički kod samuraja što je međusobno povezano i simbolizuje uzajamni uticaj snage mladih i životnog iskustva starih. Godinama, čak i vijekovima, poznavaoci japanske kulture i tradicije su pokušavali spoznati značaj sakure. Često su davali objašnjenje da su samuraji prihvatili cvijet trešnje kao simbol njihovog statusa u društvu negdje oko 16. vijeka ukazujući na paralelu između njihovog života koji može da bude slavan i behara, ali u isto vrijeme je kratkotrajan... Međutim, drugi istraživači ukazuju da tradicija uživanja u cvijetu trešnje ima i dublje korijene koji idu čak do 9. vijeka. Hanami je uživanje u cvijetu trešnji. Uglavnom su privilegiju uživanja imale carske porodice. Drugi povezuju tu tradiciju sakura sa rižom koja je prihvaćena u Japanu oko 2.000 godina unatrag. U tu tradiciju, da bi umilostivili Boga žetve riže, počeli su ga mamiti poklonima - sake, hrana i ples (što je osnova današnjeg koncepta Cherry Blossom festivala)... Neki istraživači su našli tragove trešnjevog drveta čak i 30.000 godina unatrag. Kako kaže brošura sa festivala, "Kada dođeš da vidiš trešnje u cvatu, postaješ uključen u 1.000-godišnju tradiciju hanami, međutim, korijeni su čak i dalje uključeni u istoriju i prezentaciju antičkih filozofija kao što su budizam, taoizam i konfucizam, te šingotizam, iako sve to funkcionira zajedno".

Malo riječi o istoriji poklona
 
Jednostavna ceremonija sadnje dva drveta trešnje 27. marta 1912. godine od prve dame USA Helen Herron Taft i žene ambasadora Japana Viscontess Chinda, na sjevernoj strani Bazena u zapadnom Potomac parku, označava početak divnog i trajnog prijateljstva između ove dvije zemlje. Prva dama USA je željela da uljepša obale rijeke, te je dobila sugestije od putopisca Elize Sodmone i Davida Fainchilda iz poljoprivrednog ministarstva da bi japansko trešnjevo drveće bilo idealno za tu oblast. Ali, bez učešća poznatog japanskog hemičara i lidera Japanske zajednice u New Yorku Jockichi Takamana, koji je u toj ideji vidio mogućnost mosta približavanja i prijateljstva između dvije zemlje i gradonačelnika Tokija, ne bi se realizovala ta ideja. Čak i danas, 100 godina kasnije, na 17. ulici stoje ta prva dva posađena drveta. Razmjena između dvije zemlje je nastavljena tokom 1915, kada je vlada USA poslala sadnice drveta svibe u Japan (kao simbol USA). 50 godina kasnije, prva dama Lady Bird Johnson (1965. godine) je prihvatila novi kontingent od 3.800 sadnica trešnjevog drveta. 1981. se krug zatvorio - nakon velikih poplava u Japanu, toj zemlji su poslati uzorci drveća kao poklon USA da bi zamijenili uništeno drveće. Saradnja i tradicija učešća prvih dama USA zajedno sa suprugama ambasadora Japana u USA u sadnji drveća se nastavlja i danas. Kao simbol diplomatije da spomenemo samo nekoliko njih: Laura Bush, Hilary Clinton i Michele Obama su bile u isto vrijeme i počasni članovi organizacije festivala. Za sada je najviše doprinosa dala Hilary Clinton - 1997. u čast 85. godišnjice poklona, zajedno sa suprugom ambasadora Japana, zasadila je drvo, a dvije godine kasnije uključila se u organizaciju Zelena kampanja sa ciljem da pokrene akciju da se tokom dvije godine širom Amerike zasadi 250 miliona drveća (što je bilo jednako broju stanovnika USA u tom periodu). Nema puno podataka koliko je uspjela u toj misiji.
 
Zahvaljujući izuzetnoj brizi radnika NPS-a (Nacionalni park servis), koji obrezuju stabla jednom ili dva puta godišnje između januara i marta i regularnom navodnjavanju (kamioni ili u slučaju suše dovođenje vode kroz sistem navodnjavanja iz rijeke Potomac), 100 od originalnih 3.000 stabala je još živo i u izuzetnom je stanju. Godine 1999. razvijena je nova vrsta drveća, Dream Catcher, koja je više prilagođena uslovima i klimi u Washingtonu DC - za rano proljeće i otporna na bolesti i insekte. Izuzetno je interesantno kako stručnjaci dolaze do datuma kada će cvijeće na trešnjama procvjetati - taj datum je vezan za 70 posto otvorenih cvjetova na Yashino trešnjama (na obalama su i trešnje Kwanzan i Autonm Flowering - jesensko cvjetanje). Zbog vremenskih razloga i uticaja na tako osjetljivo cvijeće, samo desetak dana prije se označi taj datum. Ove godine, dok je Sarajevo bilo zatrpano metrima snijega i temperaturom od oko minus 20 stepeni, u Baltimoru, gdje  živim, bilo je plus 20 stepeni. Kroz otvorene prozore mirisi cvijeća i ranog proljeća su stigli ranije nego ikada prije. Početkom marta nekoliko kišnih dana je skratilo taj životni vijek cvijeća sa uobičajnih 14 dana na desetak.
 
Posjetioci Festivala trešnjevog cvijeta su mogli da glasaju za najljepše trešnjevo drvo - rezultati su bili objavljeni na završnoj ceremoniji 27. aprila (Festival je postao i "tehnical friendly"- sa app putem smart telefona, IPOD festival nikad nije bio bliži sa tonama korisnih informacija). Također, postavljeno je 25 novih znakova koji omogućuju posjetiocima da prepoznaju i uoče različite vrste drveća, način na koji se drveće održava... Tokom ovih godina nekoliko događaja je postalo tradicija - jedna od tih je paljenje svijeće unutar japanskog kamenog laterna - spomenik je isklesan 400 godina unatrag, visok je 8,50 feeta i težak 4.000 pounda - i dat je kao poklon od Japana 1954. Predstavlja komemoraciju 100 godina potpisivanja američkog prvog ugovora sa Japanom. Od 1954. godine pali se plamen prijateljstva jednom godišnje tokom trajanja festivala, a prvi je upaljen od kćerke japanskog ambasadora.

Zavjet prijateljstva

Japanski ambasador u USA Ichiro Fujisaki ističe: "Kao što je statua slobode, poklon Francuske, postala simbol New York Citya, trešnjevo cvijeće iz Japana postalo je simbol Washingtona DC. Drveće i njihova priča je živi zavjet prijateljstva između naših ljudi". On i njegova supruga su uzeli učešća u paradi - što je, također, dio tradicije od 1930. Ove godine parada je održana 14. aprila u centru Washingtona i očekivalo se oko 100.000 gledalaca. Veliki helium baloni, (devet), koji vuku užima grupe ljudi - poznate likove iz Disney produkcije: Scooby Doo i Miss Piggy, platforme na točkovima (njih čak dvanaest), na kojima se prikazuju scene iz života Japanaca, "marširajući orkestri" (sa 350 članova) koji dolaze iz svih krajeva USA i poznate ličnosti iz javnog i kulturnog života, koji služe kao počasni maršali parade, te princeze i kraljica festivala, samo su dio ovogodišnjeg spektakla. Maria Osmond, pjevačica, te klizačica na ledu i olimpijski pobjednik Kristi Yamaguci i Benita Fitzegerlad su bili počasni maršali parade ove godine. U paradi je uzela učešće i grupa od 12 studenata iz japanske oblasti Fukushima, koja je razorena zemljotresom marta 2011. Oni su zbog velike nuklearne radijacije morali napustiti zemlju. Studenti, starosti od 12 do 20 godina, u bubnjevima, koje udaraju iz svog srca, našli su utjehu za tragediju koju su izbjegli...

Druga tradicija je Japanski ulični festival koji je počeo 1961. godine nakon napora Japansko-američkog društva sa ciljem da organizuje matsuri - ulični festival u Washingtonu. Ove godine održan je 52. festival (1991. je donesena odluka da se održava isti dan kao parada), odnosno 14. aprila. Hiljade izvođača, oni koji izlažu autentične japanske proizvode, muzika, hrana, piće... interaktivna su kombinacija koja omogućava posjetiocima da dotaknu, probaju, pomirišu, čuju i vide - to je u potpunosti prenesena atmosfera japanskih ulica. Zato nije teško povjerovati da statistika pokazuje da prosječan posjetilac provede pet sati na uličnom festivalu. Danas je Sakuramatsuri, japanski festival, najveća izložba japanske kulture u jednom danu na prostorima USA.

Festival trešnjevog cvata ne može se zamisliti bez vatrometa (7. aprila). S obzirom na to da se ove godine slavi 100. godišnjica poklona, data je šansa predstavnicima Japana da pripreme autentični vatromet koji se razlikuje od američkog. Stigli su iz japanskog grada Nagacka - vatromet počinje sa tri bijela vatrometa koji su simbol i donose osjećaj spokojstva, dok se razlikuju u bojama, načinu na koji ostaju u vazduhu i koliko se zadržavaju na nebu.

Također, na površinama Washington-spomenika 31. marta je održana tradicionalna trka papirnatih zmajeva koji se prave prema japanskim uputstvima. Osnivač okupljanja takmičara za trku papirnih zmajeva, dr. Paul Garber radio je u Smitsonian institutu. Kada su trke papirnih zmajeva tek počinjale, bile su van zakona i zabranjene u mnogim gradovima. Ove godine, u čast 100. godišnjice (takmičenje se održava 44 godine), napravljen je luk od 100 povezanih zmajeva u ružičastoj boji sa bijelim cvatom.

Parada i japanski ulični festival su prilika za djecu i one koji su mladi u duši da pokažu kreativnost i znanje tokom različitih demonstracija i takmičenja, ali i da se predstave princeze i kraljica Cherry blossom festivala. Ove mlade djevojke, koje su u starosnoj dobi između 19 i 24 godine, predstavljaju sve države USA, pet teritorija i međunarodne ambasade. Izabrane su zbog njihovog akademskog uspjeha, vodstva i inicijativa koje pokazuju u rješavanju problema u njihovoj oblasti, ali u svjetskim kretanjima. Društvo je osnovano 1948. godine i do sada je više od 3.000 žena učestvovalo u ovim aktivnostima.
 
Drvo želja

Na festivalu, koji je održan na ulicama, predstavljeno je drvo želja, gdje su posjetioci mogli napisati poruku i prikačiti je za drvo. To je nastavak tradicije koju je počela Yoko Ono prije nekoliko godina, tačnije 2007, u dvorištu japanskog muzeja u WDC kao želju za svjetski mir.

Stotinu godina je prošlo i to je bila prilika da se japanska umjetnost predstavi američkoj publici (prvi put je stavljena u kontekst festivala) u različitim muzejima širom WDC, uključujući i tako vrijednu izložbu koja je otvorena u Nacionalnoj galeriji, a gdje su predstavljeni radovi Ito Jakuchi 1716-1800. godine. Trideset radova je rađeno na svili i drvetu, dok je Muzej tekstila dao priliku da se vide japanski kostimi i kimoni - neki od njih stari više od 500 godina i dio su porodične tradicije više od 18 generacija.

Slaveći stogodišnjicu, ovo je bila prilika da se Washington DC okupa u ružičastom - fasade muzeja News Museum, aktivna liquid arhitektura na okruglom muzeju japanske umjetnosti, aerodromi i ulice. Svi su dijelili uzbuđenje...
Dok sam ovo pisala, festival se približavao kraju, trajao je više od četiri sedmice (od 30. marta do 27. aprila) i dok se priroda igrala sa posljednjim laticama trešnjevog cvijeća, ostaju uspomene i želje za povratak sljedeće godine.