Prvo iskustvo u modnom dizajnu stekla je radeći kao dizajner u međunarodnom projektu Fashion made in Sarajevo od 1994. do 1996. godine. Jedna je od pobjednika međunarodnog takmičenja Design 21, koje je organizirao UNESCO. Pobjedničke kreacije su prezentirane tokom pariške sedmice mode 1996. U ljeto 1997. Amnina kolekcija je prikazana na Sajmu mode CPD u Düsseldorfu. Iste godine osnovala je modni studio "Amna", koji i dalje uspješno radi. Od 2001. do 2006. učestvovala je na Sarajevo Fashion Weeku. U proljeće 2003. prezentirala je svoj rad na Sedmici mode u Zagrebu. Paralelno sa modnim dizajnom, Amna se aktivno bavi kostimografijom za pozorište, filmsku i TV produkciju.
 
• U okviru projekta Modul memorija MESS, predstavljena je izložba fotografija pod nazivom "Moda pod opsadom". Možete li reći nešto više o tom projektu?

- To je izložba odjeće koju sam radila u okviru projekta Fashion made in Sarajevo u ratnim godinama, za vrijeme opsade našeg grada, 1994 - 96. Konkretno, izložba je bazirana na fotografijama koje su uradila tri fotografa - Dejan Vekić, Aćif Hodović i Wolfgang Bellvinkel. Fotografije su rađene na ulicama Sarajevu u toku 1995. godine. Manekenke koje su pozirale bile su iz agencije Front. Odjeću sam radila zajedno sa svojim timom od petnaest zaposlenih u fabrici, gdje smo izrađivali i kreirali od materijala koje sam nabavljala u Njemačkoj, a odjeća je plasirana u radnji u centru Sarajeva, u  galeriji "Leonardo", koja još postoji.

• S obzirom na to da je Sarajevo u periodu 1994 - 96, u pravom smislu riječi, gorjelo i bilo pod opsadom, materijale ste kupovali u Njemačkoj. Kako ste ih uspijevali nabaviti, te izraditi i plasirati odjeću?

- Teško je bilo svakodnevno živjeti u Sarajevu, a kamoli ići na posao, raditi i pokrenuti malu fabriku od petnaest ljudi, koji su svakodnevno pod granatama dolazili. Bilo je veoma teško, padale su granate, a kada se stiša, svi smo se opet vraćali za mašine i nastavljali raditi. Imali smo veliku potrebu i volju za radom i, kao većina ljudi u Sarajevu, prkosili smo situaciji koja nas je zadesila, nastavljajući dalje živjeti i stvarati. Kako bih došla do Njemačke, gdje sam kupovala materijale, morala sam preći preko piste ili kroz tunel. "Herkulesom" sam putovala do određene destinacije, birala materijale i vraćala se za desetak dana nazad u Sarajevo na isti način. Materijali su poslije dolazili konvojima, mi smo ih preuzimali i od njih smo poslije izrađivali odjeću.

• Kakve su bile reakcije ljudi u Njemačkoj s obzirom na to da ste dolazili iz grada za koji je cijeli svijet znao da je u njemu ratno stanje i da je opkoljen?

- To je njima bilo nevjerovatno, nisu mogli vjerovati da ću se vratiti nazad. Mislili su da ću ostati jer sam imala tu sreću da uspijem preći sve te barikade. I da se bavim tim poslom, u to vrijeme, u Sarajevu, većini ljudi je bilo nepojmljivo, toliko je to imalo odjeka među stranim novinarima koji su u to vrijeme posjećivali naš grad, tako da sam svake sedmice davala intervjue za CNN, njemačke, italijanske televizije i nema novine koja ponešto nije napisala o tome. Mi smo na neki način njima bili fenomen i onda kada se zasite svih političkih dešavanja i strahota, koje su oni snimali i zbog kojih su, na kraju krajeva, i dolazili, tražili su nešto što pokazuje otpor Sarajlija, nešto što je tipično za nas, drugačije od svega što se prikazivalo.

• Da li su ljudi koji su radili u tadašnjoj, kao što rekoste, maloj fabrici, još dio Vašeg tima?

- Da, jesu, čak i nekoliko žena koje su tada radile u fabrici još radi za mene. Sada rade u mojoj firmi, tako da smo blizu dvadeset godina zajedno.

• Ukratko nam recite o Vašoj prezentaciji modne kolekcije koju smo mogli nedavno vidjeti. Šta Vas inspiriše dok kreirate i koji je Vaš modni pravac?

- Svoj modni pravac smatram nekom vrstom klasike. Radi se o klasičnim komadima odjeće, ali na malo drugačiji način. Možete ih nositi godinama, nije to trendovska odjeća koja je samo u određenom momentu aktuelna, a za dvije godine je neupotrebljiva. Radi se odjeći za koju znam da je žene nose dugi niz godina. Trudim se da moja odjeća bude od kvalitetnih materijala i da je sašivena na kvalitetan način, a moji klijenti već dugi niz godina naručuju moje kreacije.
 
• Koliko treba vremena za izradu jedne haljine, jakne, suknje...?

- Zavisi od inspiracije, volje, raspoloženja i od komplikovanosti same kreacije. Neki svečani odjevni predmeti su izrađeni ručno, tako da se na nekim detaljima postavljaju perlice, čipka i sl. Ne mogu tačno precizirati, ali jednu haljinu mogu izrađivati 6-7 sati ili 6-7 dana, sve zavisi.

• Zapazila sam da je u Vašoj kolekciji zastupljena saten-svila?

- Da ima je, ali je više zastupljena druga vrsta svile, koja je laganija i tanja, muslin, grež, organdin, ponešto imam i od satena, ali akcenat kolekcije je na čipki. Čipka je profinjena i jako je volim! Mogu vam ponešto reći i o bojama koje su u kolekciji. Prije svega je to bijela, bež, prljavo roze i nekoliko haljina koje su u crnoj boji, s obzirom na to da je kolekcija namjenski rađena za svečane prilike, naprimjer, mature, vjenčanja i druge svečanosti, gdje je potrebna ekskluzivnija odjeća.

• Vaša modna kolekcija prezentuje se u Sarajevu u okviru udruženja Modiko. Da li je zastupljena i u regionu?

- Kao udruženje imali smo prezentaciju u septembru prošle godine u Zagrebu i svi članovi su imali svoj štand, gdje smo izlagali radove na Zagrebačkom sajmu pod nazivom Fashion hr. industry. Ispitali smo tamošnje tržište, te smo imali priliku da se družimo i upoznamo sa kolegama iz regiona, ostvarimo kontakte, što nam je i bio veliki cilj. Imamo velike planove za ovu godinu, imaćemo reviju u Sarajevu na koju ću vas pozvati, a nakon toga, nadam se da ćemo je imati i u inostranstvu, ali bićete obaviješteni. U ovoj godini nastavljamo projekat sa britanskim savjetom (The British Council), sa kojim smo radili kratki modni film, za koji smo i nagrađeni. Uglavnom, aktivni smo, težimo ka promjenama sa ciljem da uradimo nešto dobro!