Specijalna jedinica

Vinko Šamarlić poginuo je u prvim danima opsade Sarajeva, 8. juna 1992. godine. A početkom agresije Šamarlić je već ispunjavao olimpijsku normu za Barcelonu. Imao je i dozvolu vlasti prvu liniju odbrane Sarajeva zamijeni pripremama za Olimpijske igre. Uprkos svemu tome, Šamarlić nije htio ostaviti  saborce, pripadnike Specijalne jedinice MUP-a BiH - Odred Bosna, koja se borila na najužarenijim dijelovima glavnog grada BiH. U jednoj takvoj bici, na Hrasno brdu, a dan prije odlaska na Olimpijadu u Barcelonu, poginuo je vrhunski sportista i neustrašivi borac. Pogodio ga je mučki, iz potaje snajperista u zloglasnoj Milinkladskoj ulici. Vinko Šamarlić je bio drugi specijalac koji je nakon pogibije Ozrenka Buce Mandića dao svoj život u odbrani BiH.

Za Vinka Šamarlića kažu da je duhom i tijelom, sposobnošću i hrabrošću, dobrotom i odanošću bio primjer bosanskog specijalca. Posthumno je odlikovan i Zlatnom policijskom zvijezdom, Medaljom za hrabrost i Ordenom zlatnog grba sa mačevima.

"Čast mi je bila poznavati velikana kakav je bio Vinko. Bio je vrhunski sportista, specijalac, čovjek. Dao je život za odbranu ovoga grada i svi mu dugujemo sjećanje", kaže Samir Čajić, Vinkov saborac i pripadnik ratne jedinice MUP-a RBiH.

A za Olimpijadu su ga pripremali Branislav Crnogorac, Nihad Velić i Sead Mehičević.
 
"Pripremali smo se za odlazak u Barcelonu. Vinko je redovno trenirao, ali i redovno izvršavao zadatke u svojoj jedinici. Ustvari, bio je i oslobođen zadataka u jedinci, ali on nije htio. Nažalost, desilo se to što se desilo. Nikada ga nećemo zaboraviti. Vrhunski sportista, a još bolji čovjek. Član one naše čuvene Željine generacije osamdesetih godina koja je bila bez premca u bivšoj državi", kaže Sead Mehičević, predsjednik Sportskog društva Željezničar.

Prof. dr. Husnija Kajmović, šef Katedre borilačkih sportova Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja Sarajevo, prisjeća se susreta, tj. borbi sa pokojnim Šamarlićem.

"Sjećanje na Vinka uvijek probudi posebne emocije. U svojoj karijeri imao sam priliku dva puta boriti se sa njim i oba puta sam izgubio. Način na koji se on borio teško je opisati riječima. Bio je vrhunski džudo borac i istinska ljudska veličina."

Memorijal "Vinko Šamarlić"

U znak sjećanja na heroja odbrane Bosne i Hercegovine, u sarajevskom naselju Dobrinja jedna ulica nosi njegovo ime, a Džudo klub Željezničar tradicionalno organizuje Memorijalni turnir "Vinko Šamarlić".

"Vinko Šamarlić bio je velikan Sarajeva i stao je u odbranu grada. Bio je istaknuti član Džudo kluba Željezničar. Mi ćemo čuvati i u narednom periodu spomen na Vinka, kao što smo činili i do sada. Od 1993. godine tradicionalno organizujemo turnir u njegovu čast", kaže predsjednik Džudo kluba Željezničar Ešref Lekić.

Na kraju, bilježimo riječi dr. Branislava Crnogorca, selektora džudo reprezentacije BiH:

"Zahvaljujući pokojnom Vinku i istinskim patriotima, Bosna i Hercegovina je opstala, kao i grad Sarajevo. u kojem je on živio i za koji je dao svoj mladi, junački život. Bio je izvanredan sportista i neustrašivi borac."

A mi, koji smo ostali, dugujemo sjećanja i na Vinka Šamarlića i Saliha Ćurića i Želimira Vidovića i mnoge druge sportiste - heroje koji su dali svoj život u odbrani jedne nam i jedine Bosne i Hercegovine.


VINKO ŠAMARLIĆ, OLIMPIJAC

"Pripadnik Specijalne jedinice MUP-a BiH, džudista, poluteška i teška, jučer poginuo, bitka odsudna. Vinko Šamarlić vodio je mnoge borbe, bacao mnoge protivnike, zaradio silne titule. Bio je višestruki juniorski i seniorski prvak Jugoslavije dok još nije bila bivša. Prije dvije godine osvojio veliki A internacionalni turnir u Istanbulu. Za jučerašnju borbu se nije posebno pripremao. Nije se nadao zahvatu iz potaje. Nažalost, smrt nikada ne pobjeđuje na poene. Ipon, to je uvijek kraj borbe, ma koliku ti razliku u poenima do tada imao. Neravrnopravna borba između smrti i Šamarlića završena je iponom u korist domaćina. A smrt nam je ovih dana svima domaćin. Takmičimo se na njenom terenu i po njenim pravilima.

Vinko Šamarlić bio je u punoj ljudskoj i takmičarskoj zrelosti, 28 godina. Imao je čedo od dvije godine, silne drugove i prijatelje. Znao je razlikovati zagrljaj od zahvata. Znao je s kim i uz koga valja stati. I tu bi ovoj tužnoj priči bio kraj da se odmah ne nametne pitanje zašto ovoliko pažnje nismo posvetili svim poginulim. Odgovor je jednostavan: Vinko Šamarlić je olimpijac, bio je evidentni olimpijski kandidat, bio je izabran, bio je jedan od devet. Uzalud je njegov prijatelj, njegov trener i sportski funkcioner Brane Crnogorac govorio: 'Pazi se!'. Vinko je valjda čuo: 'Bori se!'. Borio se i poginuo. Pod istom onom zastavom pod kojom je trebalo da izađe na tatami najljepšeg grada Katalonije.

Vinko, nažalost, o nečemu nije vodio računa. Ma koliko bilo značajno da se ljiljani rascvjetaju na Zlatištu i Mojmilu, na Hreši i Borijama, na Žuču i Poljinama, da je isto tako značajno da se plava zastava sa zlatnim ljiljanima zavijori pred olimpijskim borilištima kao što se razvila na jarbolima pred Ujedinjenim nacijama. Vinko Šamarlić više se neće pojaviti u svom domu, u svojoj jedinici. Njegov olimpijski let je otkazan. Za mene lično, a nadam se i za cjelokupnu našu sportsku javnost, ovaj plemeniti borac jeste učesnik Olimpijskih igara. Očekujemo da će njegovo ime biti ravnopravno u budućoj olimpijskoj spomenici BiH i da će se, barem, na njegovom grobu zavijoriti zastava sa pet olimpijskih krugova" - Budo Vukobrat, BHT, juni 1992.