U pismu Radmanoviću, Lagumdžija je naglasio da nikad ne bi stao na stranu pogubne vanjske politike glasanja protiv rezolucije o Siriji. Naveo je da Radmanović treba da objasni bh. javnosti šta ga je motiviralo (Radmanovića) da ličnim stavom traži svrstavanje BiH na pogrešnu stranu, što bi značilo da se BiH u glasanju protiv rezolucije o Siriji svrsta uz vojnu huntu Mijanmara, Lukašenkovu Bjelorusiju, Chavezovu Venezuelu ili Sjevernu Koreju.

"Uvijek sam se trudio da odluke koje donosim zadovoljavaju dva ključna principa. Prvi, pravno utemeljenje i drugi, usuglašenost sa temeljnim vrijednostima i principima korisnim za građane i državu koju predstavljamo. Prirodno, sve odluke koje donose politički odgovorni ljudi, u koje vjerujem i mi spadamo, podložne su, kako sudu javnosti i sudu istorije, tako i sudovima ove zemlje. Spreman sam stajati pred svakim od tih sudova, uvjeren da su odluke koje sam morao donijeti bile ispravne i utemeljene na pravu i pravdi. Uvjeren sam da u ovom slučaju nisu prekršeni Ustav i zakon. Naprotiv, sačuvan je ugled naše zemlje i njeni interesi. Neovisno o ovoj korespondenciji mislim da bi raspravu o ovakvim pitanjima trebali vratiti u institucije, a prije svega u Predsjedništvo BiH. I u tom smislu sam spreman na svaki produktivan dijalog u mjeri u kojoj to želi Predsjedništvo u cjelini, kao i svaki njegov član ponaosob.

Gore navedenu instrukciju uputio sam na osnovu pisma gospodina Bakira Izetbegovića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, od 3. augusta ove godine, kojim me obavijestio da je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine već ranije zauzelo jasan stav o situaciji u Siriji, glasajući za sankcionu rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a o Siriji još 4. novembra 2011, te kasnije jednoglasno podržalo i rezoluciju GS-a UN-a od 17. februara ove godine. Štaviše, najnovija rezolucija Vijeća sigurnosti, kako po duhu, tako ni po slovu, ne razlikuje se od prethodne dvije", kaže se, uz ostalo, u pismu.