Sadržaj se učitava...

VIJESTI > KULTURA

04.11.2012. | PIŠE: Mirza DAJIĆ

Ivo Andrić 120 godina poslije

Povodom 120 godina od rođenja bosanskog nobelovca Ive Andrića, u Muzeju grada Zenice otvorena je izložba koju će posjetioci moći vidjeti do 7. decembra.



S otvorenja izložbe

Riječ je književno-historijskoj izložbi u kojoj su autori, Adnadin Jašarević, Tijana Stojanović i Alen Karamehić, nastojali predstaviti razne aspekte Andrićevog života - npr. Andrić diplomata - kao i interpretacije njegovog djela u teatru i filmu.

Svojevrsnu uvertiru u otvorenje izložbe dao je književnik Kemal Mahmutefendić govoreći o njegovim susretima sa Andrićem.

Ovo živo svjedočanstvo dodalo je izvjesnu dozu topline i postavci, činilo se da će - kada bi to bilo moguće - Andrić lično iskoračiti iz sjenke pred posjetitelje.

O značaju Andrićevog djela govorio je i Mirko Trifunović, ministar za nauku obrazovanje, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona, koji je istakao da Andrića i njegovo djelo obilježava neraskidiva povezanost sa Bosnom.

Najčešće postavljano pitanje u naše vrijeme - pitanje je Andrićevog ideniteta. Zar bi utvrđivanje tog identiteta moglo uticati na njegovo ogromno djelo.
 
"O Andriću pisali su mnogi, i pisali su svašta. Za njega su se otimali, svojatali ga, ali i odbacivali. Andrić i njegova literatura postali su mjesto sukoba različitih ideologija, a ideologijama nije mjesto u nauci o književnosti. Andrićevo djelo, čitano kao istoriografski, a ne književni tekst, primano je s jedne strane kao bezuslovna istina, a s druge strane kao čista laž. Jedni su u njemu prepoznavali istorijske činjenice, a drugi vidjeli mržnjom natopljen falsifikat. Međutim, i jedni i drugi podredili su tekst vantekstualnom kontekstu, i jedni i drugi prekrajali su prošlost u skladu sa svojim ideološkim fokusom, i jedni i drugi upali su u zamku izgradnje homogenog identiteta Bosne i njenih nacija. Jer, ideologije su, po svojoj definiciji, sklone povlačenju strogih granica, između 'nas' i 'drugih', između istine i neistine, smisla i besmisla, normalnog i nenormalnog, moralnog i nemoralnog... One odbacuju mnogoznačnost i alternativnu mogućnost", napisala je Tijana Stojanović.

Kako, pod tim prigušenim svjetlom ideologije, interpretirati Andrića? Kako čuti i osjetiti polifoničnost njegovih tekstova uronjenih u istoriju Bosne? Kako čitati pluralnost i rubnost bosanskog identiteta u odnosu na Istok i Zapad?

Ivo Andrić je, veli Tijana Stojanović, autentični predstavnik Bosne i njene kulture. Njega nije moguće definisati po uskim nacionalnim i ideološkim mjerilima. Od Bosne satkan, on je uspio nadvisiti njenu fragmentarnost i međusobnu izolovanost njenih dijelova. Uspio je u svojim djelima obuhvatiti taj začudni i kompleksni svijet u cjelini, sa svim njegovim razlikama. Njegova književnost nije i ne bi smjela biti središte izgradnje nacionalnog identteta i ideološke produkcije neprijatelja, već naprotiv - u njoj možemo prepoznati jedino čvrsto i sigurno mjesto našeg složenog, bosanskohercegovačkog, identiteta.