Ovo Mostarsko proljeće obilježile su vrlo solidne, katkada i neočekivano masovne posjete publike.

Prepuna crnila

Festival je završen nastupom ansambla Dubrovačkih ljetnih igara i njegovom izvedbom predstave "Kate Kapularica", po prastarom tekstu Dubrovčanina Vlahe Stullia, a koju je "vremenski" angažirao i režirao Dario Harjaček. Dugo se ovaj tekst nije igrao, tek sedamdesetih godina prošloga stoljeća igrao ga je ovaj isti ansambl sa Mišom Martinovićem i Milkom Podrug-Kokotović, a onda se ravnatelj ansambla dugo bavio mišlju da se predstava nakon dugo godina vrati na repertoar, ali zahtjevnost teksta i potrebna scenografija bili su popriličnom preprekom za to. No uspjelo se zahvaljujući sjajnim rješenjima kostimografkinje Doris Kristić, dramaturginji Katarini Pejović, te uz spomenutog redatelja nadasve scenografima Ivi Matiji-Bitangi i Leu Pejoviću i jezičnoj savjetnici Doris Šarić-Kukuljica. Jer teško razumljiv jezik Dubrovnika od prije dva stoljeća valjalo je nekako prilagoditi razumijevanju današnjih generacija, a da taj jedinstven izričaj ne bude okrznut.

I sadržajno, ta je predstava predstavila jedan Dubrovnik kojega nismo navikli gledati u kazališnim izvedbama. To je priča iz jedne siromašne kuće, siromašnog dvorišta i ukućana bez ikakve perspektive, pustoj gradskoj sirotinji koja funkcionira na banalnostima, psovkama, kurvanju, alkoholu, turizmu i opačinama. U biti se radi o komediji, ali prepunoj crnila, dovoljno prilagođenoj stvarnosti da se taj stari tekst zapravo može nazvati - aktualnim. Za scenografiju je odlično poslužio kutak nogometnoga stadiona HŠK Zrinjski, stara svlačionica i kancelarije uprave, veliki vrt i betonsko dvorište sa stubama, pa se radnja odvijala  posvuda ispred i uokolo, korišten je čak i jedan stari automobil i dva čamca, a sve što je dopiralo do pozornice preko stadionskog zida izvrsno se uklapalo u koncept predstave: i crkvena zvona, i zvukovi motora, glasno navijanje promatrača nogometnih utakmica po okolnim kafićima, cvrkut i prelet uznemirenih ptica sa stadionskih  stabala.


Zlatne povelje

Prije izvedbe obavljeno je i svečano uručenje Zlatnih povelja zahvale Matice hrvatske Mostar, koje je Josip Muselimović uručio dr. Ivi Prlenderu, Milki Podrug-Kokotović i Miši Martinoviću, svjedocima i sudionicima ovoga festivala od njegova prvog izdanja, a napose je Prlender, kao dugogodišnji član Umjetničkog vijeća istoga, među najzaslužnijima što je festival ostvario kontinuitet.