loader_50x90
loader_50x90
logo
Rubrika: Intervjui
Jagoda Buić: Od Dubrovnika i Rima do Sarajeva i sevdaha
još 25 min. čitanja
subota
12. Avgust 2017.

Jagoda Buić: Od Dubrovnika i Rima do Sarajeva i sevdaha

0:30
Megazvijezda vječnog sjaja, izlaže u sklopu 68. dubrovačkih ljetnih igara i finalizira rad na katalogu za izložbu u Rimu sljedećeg mjeseca
Jagoda Buić: Od Dubrovnika i Rima do Sarajeva i sevdaha

Svoju retrospektivnu izložbu u Sarajevu prošle godine posvetila sam Karimu Zaimoviću, izložbe u Zagrebu arhitektama Bernardu Bernardiju i Vjenceslavu Richteru

Za Jagodu Buić godine su samo brojka. Svjetski slavna svestrana umjetnička diva oličenje je vitalnosti. Stalno u akciji. Prošlog tjedna otvorena je njezina najnovija samostalna izložba u Dubrovniku u sklopu 68. dubrovačkih ljetnih igara. Iako živi i radi na relaciji Zagreb - Venecija - Pariz - Provansa, u Dubrovniku je već desetljećima svakog ljeta.

Scherzo s otpada

 

Slavna Splićanka je zaštitni znak grada Dubrovnika. Njezine scenografije, kostimografije i total-dizajn za hrpu predstava ušle su u povijest Igara. U povijest svjetskog arta ušetala je sa svojim gigantskim tapiserijama svojedobno spektakularno pokazanim također na Igrama. Sada se predstavlja skulpturama iz ciklusa “Scherzo s otpada”. Razgovaramo nakon otvorenja izložbe, dok Jagoda istodobno finalizira rad na katalogu za izložbu u Rimu sljedećeg mjeseca.

Priča kreće od umjetnosti, Dubrovnika... pa nepredvidljiv skok sve do Sarajeva, grada kojeg voli i koji osjeća kao “svoju raju”. Uživa u zvucima sevdalinki. “Večeras slušam Sarajliju Božu Vreću, obožavam sevdah, to je biser koji Dubrovnik zaslužuje”, kaže za koncert u atriju Kneževog dvora.

Vaša izložba postavljena je u dubrovačkoj Crkvici sv. Stjepana u Pustijerni, prostoru koji se sada premijerno koristi u izložbene svrhe. Impresije?

- Rekonstruirana Crkvica sv. Stjepana iz 9. stoljeća idealan je prostor za izlaganje skulptura. Jako sam zadovoljna kako izgleda moja izložba ovdje, kako su se susreli to odbačeno željezo i taj zaboravljeni kamen. Moram reći da su moje skulpture, kreirane od odbačenog željeza s porukom da nema te odbačene stvari koja neće negdje naći svoje mjesto, ovdje zaista našle svoje mjesto.

image

 

Iz Direkcije Igara ističu kako ne prestajete iznenađivati publiku svojom kreativnošću i stvaralačkim žarom, donosite uvijek nešto novo. Odradili ste i ovaj novi prostor?

- Prostor je sam po sebi, kao i sve ono što je kamen, što je stajalo stoljećima, veoma snažan. Dakle, nije bilo jednostavno konkurirati tom prostoru. Međutim, kako su moji eksponati asocijativne prirode, kako svaka od tih malih skulptura asocira na nešto konkretno, bilo da je to Vikinški brod ili Vojak Švejk, one po svojoj priči izazivaju gledatelja na pažnju i izdržavaju konkurenciju prostora koji zapravo nije napravljen kao izložbeni. Meni je drago da sam prvi put otvorila još jedan prostor u Dubrovniku koji služi za kulturu, jer je Dubrovnik, nažalost, rasprodan jeftinim turizmom.

Često upozoravate na pogubnost tzv. jeftinog turizma po Dubrovnik, odjeci?

- Za ovu vrstu turizma Dubrovnik je kao vrijednost preskupocjen, a, nažalost, zloupotrebljava se na najgori mogući način. Ali nitko od velikih organizacija, pa bilo da je to Unesco, ili Europa Nostra, ili naše, hrvatske institucije za očuvanje spomenika kulture, ne čine ni izdaleka ono što bi za Dubrovnik trebalo napraviti da ga se spasi, moram se upravo tako, patetično izraziti. Dubrovnik čitav pretvorio se u prčvarnicu, ne mogu naći bolju riječ.

Prčvarnice su ove gomile restorana?

- Dubrovnik se potpuno pretvorio u niz restorančića, ali oni nemaju onaj šarm kojeg imaju, recimo, aščinice na sarajevskoj Baščaršiji. Jer je Baščaršija oduvijek imala aščinice, a Dubrovnik nije oduvijek bio preplavljen jeftinim restorančićima koji su, nažalost, iznajmljeni. Vrlo često pripadaju Crkvi koja nije uočila kakvu štetu čini gradu iznajmljujući najljepše male prostore u srcu grada jer se taj tzv. najjeftiniji, najvulgarniji oblik turizma naročito manifestira kada dođu ovi kruzeri. Vi ne možete ni ući ni izaći iz grada, to sigurno nije publika za moju izložbu.

image

 

Ali ni vrućine ni skaline nisu zaustavile rijeku ljudi koji su Vam došli na otvorenje izložbe?

- Upravo tako. Unatoč tome što za doći u Crkvicu sv. Stjepana ima dosta skalina, što je temperatura u Dubrovniku ovog ljeta vrela, što je taj kamen navečer vreliji od sunca po danu, cijeli Dubrovnik došao mi je na izložbu. Što me je vrlo ugodno iznenadilo jer to znači da je interes za mene i ono što radim vrlo veliki kad su, unatoč svemu, ipak došli.

Izložbu ste posvetili legendarnoj direktorici dubrovačkog Zavoda za zaštitu spomenika, pokojnoj Dubravki Bebi Beretić. Sjetili ste se povjesničarke umjetnosti koja se desetljećima uspješno brinula o zaštiti dubrovačke kulturne baštine. Što bi gospođa Beretić rekla kada bi vidjela današnji Dubrovnik?

- Ona ne bi rekla, ona bi napravila. I tih turista ne bi bilo. Jer bi ona poduzela sve što može da se to spriječi, jer postoji način, samo nema tko da ga provede. Dubravka Beretić je posvetila svoj život zaštiti ovoga grada, cijeli život spašavala je Dubrovnik od najezde Huna i Avara, kako ja zovem nove turiste. Ona ga je branila, zubima i noktima, kako se to kaže, i od vlastite okoline. Nisu samo turisti ti koji ugrožavaju Dubrovnik, nažalost, ima i Dubrovčana koji ne uočavaju vrijednost svoga grada. Sad su ga rasprodali po tim budžacima u centru, po “zimmer frei”, po toj lakoj zaradi, ali ne znaju da puno više gube nego što dobivaju. Dubrovačke ljetne igre, naravno, održavaju tradiciju, nadam se da će Igre izaći iz krize.

Svoje izložbe obavezno posvetite određenoj osobi, zašto?

- To je zato što se često pitam: kome ja zapravo tu izložbu radim? U prvom redu, najviše sebi. Poslije toga stoji publika koja je, u krajnjoj liniji, ipak anonimna. Posvetivši izložbu nekome, činim ono što smatram da sam dužna tim ljudima učiniti, da podsjetim i druge na njih, da se uspomene, sjećanje na ove ljude vrate makar kroz moju izložbu. Izložbu koju uskoro otvaram u Rimu posvećujem svojem ocu koji je u Rimu živio i umro. Svoju retrospektivnu izložbu u Sarajevu prošle godine posvetila sam Karimu Zaimoviću, izložbe u Zagrebu arhitektama Bernardu Bernardiju i Vjenceslavu Richteru.

image
Antički brod / LUKA JERKOVIĆ

 

Da najavimo rimsku izložbu?

- Izložba u Rimu je vrlo zahtjevan projekt, ne što se tiče mene kao autora izložbe i kao umjetnika, svoje eksponate već odavno imam spremne, nego kao procedura koja je naišla u Zagrebu na nekolaborativan stav pojedinih muzeja i da se ministrica kulture osobno nije zauzela za taj projekt, ne znam da li bi do tog projekta uopće došlo jer ne znam tehniku te borbe za samopromociju.

U Rimu ste dobili 1954. prvu nagradu u karijeri i to za modu. Kako Vam sada izgleda taj povratak u Vječni grad?

- Rim je grad u kojem sam počela, prema tome, svojevrsno zatvaranje jednog kruga.

Izlažete u jednom od najprestižnijih muzeja svijeta, Nacionalnom muzeju XXI. stoljeća u Rimu. Rimski MAXXI projektirala je isto tako svjetski slavna arhitektica Zaha Hadid. Što ste pomislili kada ste prvi put ušli u to fenomenalno zdanje?

- Velika arhitektica nedavno je preminula i meni je žao da se susret sa Zahom Hadid nije dogodio dok smo obje žive. Ali, nadahnjujući je i kad nje nema. Prostor je izvanredan. Bila sam u Rimu početkom ove godine.

image
Minotaur, 2015. / Damil Kalogjera

 

Jesen s rajom

 

U rimskom MAXXI muzeju imam dvije velike sale, u jednoj je moja retrospektiva koja je sarajevskoj publici poznata, u drugoj su djela koja sam napravila u zadnje dvije godine od kojih sam tada u Sarajevu u Umjetničkoj galeriji BiH izlagala samo mali dio.

Kada je otvorenje izložbe u Rimu?

- To će biti 19. septembra.

Kad ćete u Sarajevo?

- Što prije budem mogla, rado bih u Sarajevu provela po koji jesenski sarajevski dan. Sarajevo mi je divna uspomena. Osjećam Sarajevo kao svoju raju. Kada sam prošle godine imala retrospektivu, zbog priprema nisam imala dovoljno vremena da uživam u Sarajevu, jer kao što znate, ja posebno volim Sarajevo.

Kako provodite vrijeme u Dubrovniku kad ne otvarate izložbe i ne radite kataloge?

- Odmah nakon našeg razgovora idem se baciti u more i to glavačke. Večeras idem čuti i veseliti se sevdalinkama i Vreći, koji je jedan od mojih ljubimaca.

image