loader_50x90
loader_50x90
logo
Rubrika: Intervjui
Nada Grahovac: Psihičko nasilje je sve prisutnije
još 25 min. čitanja
utorak
31. Oktobar 2017.

Nada Grahovac: Psihičko nasilje je sve prisutnije

0:30
Počinioci nasilja među djecom najčešće su učenici VII i VIII razreda u osnovnoj, te II razreda u srednjoj školi, kaže za Oslobođenje ombudsman za djecu RS-a
Nada Grahovac: Psihičko nasilje je sve prisutnije
Nasilje se mora spriječiti

Teško je odrediti iz kojih porodica i sredina dolaze počinioci, ali stručnjaci upozoravaju da ta djeca imaju problem nesigurnosti u vlastite vrijednosti, traže pažnju, ne tolerišu druge...

Edukacija djece od njihovog najranijeg uzrasta mora biti sistemska i kontinuirana, ali i edukacija odraslih

Svjedoci smo da se vrlo često u medijima pojavljuju klipovi na kojima se vidi kako djevojčice/dječaci tuku vršnjake. Postoji li uopće način na koji bi se spriječilo sve prisutnije nasilje? Kako reagovati pravilno?

- Nasilje među djecom nikada nije opravdano i svakako se može i mora spriječiti. Ako imamo u vidu da je vršnjačko nasilje svako fizičko ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno na djecu od njihovih vršnjaka, koje je učinjeno sa namjerom povređivanja i ponavljanje istog obrasca sa ciljem da se drugi povrijedi, onda je jasno da svako prisustvo ovakvog ponašanja kod djece traži da bude na vrijeme i ozbiljno shvaćeno, da bi se moglo pravilno reagovati.

Osnovni problem je, iskustva su u radu Ombudsmana za djecu, da se takvo ponašanje kod djece ne prepoznaje na vrijeme.

​Rješavanje problema

​Najčešće obrazloženje je da su to djeca uvijek radila, da je to sastavni dio dječijeg odrastanja i sl. A ako se takvo ponašanje i prepozna, uvijek se očekuje da to neko drugi riješi, da se problem sam riješi ili da vremenom takvo ponašanje prestane. Reakcije koje uslijede najčešće se odnose na posljedice nasilnog ponašanja, a ne na uzroke koji su do toga doveli, tako da, nažalost, uzroci nasilnog ponašanja kod djece i poslije izrečene mjere ostaju i dalje problem i najčešće samo njihov. Samo izricanje vaspitno-disciplinske mjere bez adekvatne psihološke, pedagoške ili druge stručne pomoći i podrške djetetu ne rješava problem nasilja među djecom, što potvrđuju i podaci o djeci koja su evidentirana kao višestruki počinioci vršnjačkog nasilja.

Da li je više onih koji ga posmatraju i ne reaguju ili onih koji ga prijavljuju?

- Ignorisanje problema od odraslih je, ustvari, najveći problem i podsticaj je za djecu da se i dalje tako ponašaju, jer odrasli to tolerišu. Moramo znati da smo mi odrasli reagovali i onda kada ništa nismo uradili i da djeca, iz naše reakcije, koja vrlo često izostaje, ili je neadekvatna ili neblagovremena, određuju granice do kojih mogu ići.

Problem nasilja među djecom u obrazovnom sistemu nije problem samo škole. Posebno je važna saradnja roditelja i škole koja, nažalost, vrlo često izostaje. Roditelji osnovni problem vide u neadekvatnom reagovanju škole, a škola u nesaradnji roditelja. Prebacivanje odgovornosti sa jednih na druge ne rješava problem, samo ga dodatno usložnjava.

Mnogi su mišljenja da su današnja djeca, s obzirom na svu tehnologiju koju posjeduju, mnogo okrutnija nego ona prije. Slažete li se sa njima?

- Roditelji i nastavnici su na zajedničkom zadatku u odrastanju djece i oni moraju svojom stalnom i stvarnom komunikacijom pokazati da imaju isti cilj i da neće tolerisati da bilo koji učenik i na bilo koji način povređuje svog vršnjaka. Odgovornost je na odraslima za nadzor u odrastanju djece. Odgovornost je da nauče djecu od najranijeg uzrasta da nasilje nije prihvatljivo, odgovornost je da takvo ponašanje kod djece prepoznaju na vrijeme i da adekvatno reaguju - da preduzmu sve potrebne mjere u zaštiti djeteta koje trpi nasilje, ali i odgovarajuće mjere pomoći i podrške djetetu koje se nasilno ponaša.

Da li je više onih koji ga posmatraju i ne reaguju ili onih koji ga prijavljuju?

- O nasilju koje trpe djeca još šute, boje se posljedica, boje se da će dodatno iskomplikovati problem, da im se neće vjerovati, da neće dobiti potrebnu podršku i pomoć.

Jedni se povlače u sebe i čekaju da se problem sam riješi, drugi problem rješavaju na isti način i na nasilje odgovaraju nasiljem. Poseban problem je da je među učenicima i sve prisutnije psihičko nasilje, koje se teže prepoznaje i prijavljuje, a posljedice za razvoj djeteta mogu biti i mnogo teže. Stalno ponižavanje, omalovažavanje, korištenje pogrdnih imena, ismijavanje djetetovog izgleda ili osobina, zastrašivanje djeteta i sl. dugotrajno ostavljaju posljedice na mentalni i emocionalni razvoj djeteta.

Ko su počinitelji nasilja najčešće (uzrast)?

- Teško je odrediti iz kojih porodica i sredina dolaze počinioci, ali stručnjaci upozoravaju da ta djeca imaju problem nesigurnosti u vlastite vrijednosti, traže pažnju, ne tolerišu druge i drugačije i uzimaju sebi za pravo da zavode red i to rade na način da drugu djecu ponižavaju, omalovažavaju, zlostavljaju.

image
Teško je odrediti iz kojih porodica i sredina dolaze počinioci

Zaštita djece od različitih oblika nasilja istovremeno se mora odvijati u dva pravca. Jedan mora biti u funkciji prevencije, a to znači da edukacija djece od njihovog najranijeg uzrasta mora biti sistemska i kontinuirana, ali istovremeno i edukacija odraslih o izazovima sa kojima se djeca susreću, o načinima prepoznavanja problema, traženju pomoći i rješenja. Drugi pravac zahtijeva adekvatnu reakciju s ciljem zaštite djeteta koje trpi nasilje, ali i odgovarajuće podrške djetetu koje se nasilno ponaša.

U Republici Srpskoj postoji Protokol na nivou entiteta koji obavezuje škole da formiraju timove za vršnjačko nasilje i da Ministarstvu prosvjete i kulture RS-a dostavljaju godišnje podatke. Kakvi su dosadašnji rezultati?

- U Republici Srpskoj, na inicijativu Ombudsmana za djecu, programi prevencije nasilja nad djecom su sastavni dio školskog programa. Na inicijativu Ombudsmana za djecu potpisani su i protokoli koji jasno definišu proceduru postupanja u svim slučajevima prijave ili saznanja o bilo kojem obliku nasilja nad djecom i među djecom i u vrlo kratkom vremenu su potvrdili opravdanost njihovog potpisivanja.

Dobre škole

​Obaveznost njihove primjene sada je i zakonom utvrđena. Ono na čemu dodatno insistiramo su godišnji izvještaji koji moraju biti u funkciji stalnog praćenja prisutnosti problema i jačanja odgovornosti svih u sistemu.

​Godišnji izvještaj nije sam sebi svrha. Podaci iz izvještaja, pored statističkih pokazatelja - koji broj djece je izložen nasilju i kojem obliku nasilja, ko su počinioci nasilja, ko prijavljuje nasilje i ko i kako postupa po prijavama, izvještaj treba da prepozna dobre škole koje krajnje odgovorno postupaju u svakom pojedinačnom slučaju. Izvještaj i njegova analiza istovremeno treba da ukažu koje dijelove sistema i u kojem pravcu treba jačati da bi sistem odgovorio na potrebe djece i njihovo pravo na zaštitu.

Ukoliko nema prijava o vršnjačkom nasilju, da li to znači da se ono i ne dešava? Kako ga zapravo prepoznati?

- Prijave Instituciji o vršnjačkom nasilju podnose djeca i roditelji i taj broj je znatno manji u odnosu na prijave kojima se ukazuje na nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje djece od odraslih, za koje prijave najčešće podnose rodbina djeteta (baka, djed, tetka, ujak), nevladine organizacije, mediji...

​Počinioci nasilja među djecom, prema istraživanju koje je Institucija radila, najčešće su učenici VII i VIII razreda u osnovnoj školi i II razreda u srednjoj školi. Ono što posebno zabrinjava su prijave nasilnog ponašanja djece u predškolskim ustanovama.