loader_50x90
loader_50x90
logo
Rubrika: Kolumne
Milorad Dodik, one man show
još 25 min. čitanja
petak
10. Novembar 2017.

Milorad Dodik, one man show

0:30
Kada je shvatio da opozicija više neće nasjedati na njegove floskule o svesrpskom jedinstvu, nije mu ostalo ništa drugo nego da krene u napad pogrdama, mizoginijom, prijetnjama
Milorad Dodik, one man show
Gordana Katana

Da su živi pa da su kojim slučajem mogli pratiti dešavanja na sjednici Narodne skupštine bh. entiteta Republika Srpska 6. novembra, vođa kubanske revolucije Fidel Castro i Hugo Chavez, predsjednik Venezuele, bili bi ponosni na Milorada Dodika. Predsjednika ovog bh. entiteta. Koji ih je tog dana i noći koja je uslijedila nadmašio u energiji s kojom je govorio. Govorio i govorio. Jezikom prazne demagogije, gestikuliranju sa skupštinske govornice, mijenjajući samo visinu tona, prozivajući listom “domaće izdajnike i strane plaćenike”, međunarodnu zajednicu koja je zamijenila, u njegovom slučaju, “zle američke imperijaliste”.

Umjesto onog šta je govorio, daleko je lakše reći o čemu Dodik nije govorio. A nije govorio, odnosno dao jasno objašnjenje parlamentarnoj opoziciji šta se to promijenilo u odnosu na 2015. godinu pa se odustaje od referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH. I to netom što je iz RS-a podignuta prava haranga na državne sudije i tužioce zbog oslobađajuće (prvostepene) presude ratnom komandantu Srebrenice Naseru Oriću. Referendum i da je održan, ne bi donio ništa doli usložnjavanja ionako teške političke situacije u BiH. I stoga sam po sebi i nije bitan koliko je bitan način na koji je eresovski predsjednik pokušao da odgovornost za njegovo neodržavanje prebaci sa sebe i stranaka koje su dio vlasti u ovom bh. entitetu na opoziciju.

Kada je shvatio da opozicija više neće nasjedati na njegove floskule o potrebi svesrpskog jedinstva iliti konsenzusa, pa stoga neće ni ponovo u Narodnoj skupštini glasati za već donesenu odluku o održavanju referenduma, Dodiku nije ostalo ništa drugo nego da krene u napad. Svim raspoloživim oružjem. Koje se sastojalo uglavnom od nizanja uvreda i niza pogrdnih riječi, mizoginije, pa sve do otvorene rasne diskriminacije.

- Kada sam krenuo na fakultet u Beograd, deda mi je rekao da idem u veliki svijet u kojem s gospodom trebam gospodski, a s Ciganima ciganski, kazao je Dodik replicirajući na istup poslanika SDS-a Miladina Stanića. I nije se u raspravi sa Stanićem zadržao samo na tome. Na Stanićev poziv da “pokaže da je muško i provede referendum”, odgovorio je “da mu svoju muškost neće pokazivati”, jer “nije njegov tip”. Pošteđen nije ostao ni lider Partije demokratskog progresa Branislav Borenović koga je optužio da “po svijetu laje protiv Republike Srpske”. Potom je krajnje neukusno komentirao fizički izgled poslanice NDP-a, a nisu ostale pošteđene zlih, i za jedan parlament i jednog predsjednika, makar i entitetskog, neprimjerenih komentara ni supruge pojedinih opozicionih poslanika. Nakon toga, osion kakav jeste, krenuo je Dodik i s prijetnjama. I na meti se ponovo našao Miladin Stanić kome je kazao da će mu s pozicije direktorice srednje škole smijeniti suprugu!

Kako je sve to izgledalo, u svom komentaru možda je ponajbolje sumirao novinar Miljan Kovač. “Milorad Dodik je noćas pokazao ne samo da prezire svakoga ko se ne slaže s njegovim mišljenjem nego i da prezire sve one koji ne voze mercedes kakav on vozi, koji nisu njegove građe, koji nisu nakrali koliko je on nakrao, socijalne slučajeve, Rome (koje je nazvao pogrdnim imenom), sirotinju, radnike, seljake, prezire i bijednike koji mu poltronišu, aplaudiraju, glasaju za njega... samo oni toga nisu svjesni, ili možda jesu, ali im odgovara situacija u kojoj ih veliki gazda gazi i ponižava”, naveo je Kovač.

Narodna skupština zbog one man showa koji je Dodik priredio tog 6. novembra izgubila je i ono malo preostalog digniteta. I za to su odgovorni ne samo Poslovnik o radu parlamenta, koji omogućava predsjedniku i premijerki da u istom govore neograničeno, već ponajprije predsjednik i potpredsjednik Narodne skupštine. Nedeljko Čubrilović, koji je po ko zna koji put pokazao da nema ama baš nikakvog autoriteta u najvišoj instituciji RS-a. I dokazani Dodikov poltron Nenad Stevandić koji je sladostrasno uživao slušajući kako Dodik vrijeđa, prijeti i prostači obraćajući se svojim političkim neistomišljenicima.

A građani? Oni su priča za sebe. I ako nakon svega što su tog dana i te noći čuli i dalje vjeruju da im je Dodik vođa po mjeri, onda boljeg i ne zaslužuju. Pa šta košta da košta.