loader_50x90
loader_50x90
logo
Rubrika: Kolumne
Murphyjeva matrica
još 25 min. čitanja
srijeda
9. Avgust 2017.

Murphyjeva matrica

0:30
Bosna i Hercegovina posljednjih godina ima gotovo konstantan iznos deficita na godišnjem nivou i to otprilike 7 milijardi KM
Murphyjeva matrica
Eldar Dizdarević
U prvom polugodištu 2017. godine iz Bosne i Hercegovine je, prema podacima Agencije za statistiku BiH, izvezeno robe i usluga u vrijednosti od 5,2 milijarde KM, dok je u istom periodu uvezeno robe i usluga u iznosu od 8,6 milijardi KM. Ova razlika između vrijednosti uvoza i izvoza od 3,4 milijarde KM se naziva vanjskotrgovinski deficit i u slučaju BiH od kraja rata do danas predstavlja jedinu ekonomsku konstantu. Bh. dužnosnici vole se hvaliti kako je stopa pokrivenosti uvoza izvozom u porastu - naprimjer porasla je sa 58,5 s kraja 2016. na 60,5 posto sredinom 2017. godine - no, u suštini deficit nije nešto čim bi se neko pametan hvalio i predstavlja veliku opasnost za svaku ekonomiju.

Ekonomska teorija kaže da je vanjskotrgovinski deficit stanje u kojem neka država kupuje više robe i usluga od ostatka svijeta, nego što mu prodaje. Ta se razlika između iznosa kupljenog i prodatog, odnosno između uvoza i izvoza, izražava u novcu. BiH posljednjih godina ima gotovo konstantan iznos deficita na godišnjem nivou i to otprilike 7 milijardi KM. To je naravno puno novca, ali shvatit ćemo koliko je to puno tek kada taj iznos uporedimo sa iznosom kredita MMF-a. Dakle, BiH na uvozu i izvozu godišnje napravi 7 milijardi KM minusa, a posljednji, veoma povoljan Extended Fund Facility (EFF) aranžman sa MMF-om “težak” je manje od 900 miliona KM! Pri tome je MMF, zajedno sa Svjetskom bankom, u potpunosti preuzeo upravljanje ovdašnjom makroekonomijom i nijedan se važniji ekonomski zakon ne može usvojiti bez njihove saglasnosti. To svakako nije dobra pozicija za BiH jer je na taj način zapravo postala puka kolonija MMF-a, a parlamenti i zastupnici u njima tek privid demokratije baziran u suštini na potpuno nebitnim podizačima ruku.

S druge strane, pametne zemlje umjesto da se zadužuju na svjetskom tržištu kapitala i shodno tome rasprodaju svoju ekonomiju i prepuštaju je u ruke strancima, više vole da srede stanje s uvozom i izvozom i da tu “namaknu” novac neophodan za razvoj. Neko je to već davno primijetio - kada bi BiH primjenjivala identične propise o vanjskoj trgovini kao i EU i kada bi štitila svoju proizvodnju, onda joj MMF i Svjetska banka i njihovi krediti uopće ne bi trebali. Bilo bi dovoljno smanjiti uvoz i deficit, podstaknuti izvoz i zaštitu domaće proizvodnje i takva bi se pametna politika veoma brzo odrazila na sve građane i kompanije u BiH, na bolji životni standard, veću zaposlenost i veće plate i tako dalje. No, to, nažalost, nije baš pretjerano blisko svim bh. političarima koji kao da žive po matrici iskazanoj u čuvenim Murphyjevim zakonima - ljudi obično pribjegnu razumnim rješenjima tek onda kada iscrpe sve druge mogućnosti.

A nije baš i da bh. političare niko ne upozorava da postoje i druge solucije. U posljednje vrijeme mnogi ovdašnji ekonomisti su ukazali po ko zna koji put na sve ovdašnje propuste i probleme koji uglavnom izviru iz makroekonomskog okvira koji nam već godinama, da ne kažemo decenijama, kroje predstavnici međunarodne zajednice. Naprimjer, nedavno je ekonomski analitičar Zoran Pavlović ponovo ukazao na osnovni makroekonomski problem BiH. Bilateralnost u trgovinskoj saradnji zemalja u svijetu je nešto što se podrazumijeva, kao što se podrazumijeva i da svaka zemlja štiti svoje. To imaju sve zemlje u svijetu i regiji, osim naravno BiH koja nema čak ni filozofiju zaštite domaćih proizvođača. Jedna od osnovnih stvari u svakoj zemlji, po ekonomskoj teoriji i praksi, jeste da postoje 23 načina na koja se može zaštititi domaća proizvodnja, pri čemu je 23. način carina, kaže Pavlović. Pametne zemlje uvijek pokušavaju da nađu modul kako da favorizuju domaći proizvod jer svaka zemlja nudi hranu prvo za svoje građane, višak izvozi, a ono što nedostaje uvozi.

Mi u BiH, nažalost, nemamo te filozofije i modela zaštite domaće proizvodnje (a i ne možemo imati sve dok zastupnici u parlamentima “razmišljaju glavom” MMF-a i Svjetske banke, op. a.), čime je naša proizvodnja bukvalno osuđena na propast. Uvoziti lubenicu onda kada dolazi berba domaće lubenice je bukvalno uništavanje domaće proizvodnje. Ta roba se u tom momentu prodaje prejeftino, a to toliko šteti domaćim proizvođačima, navodi Pavlović kao jedan ilustrativan primjer. Nažalost, tako bh. makroekonomija funkcionira u svim segmentima, a ne samo u slučaju lubenica, što je na izvjestan način i razumljivo jer su nam zakone o vanjskoj trgovini i carinsku politiku prethodnih godina uređivali predstavnici međunarodne zajednice za potrebe svojih, a ne naših proizvođača.

Slično misli i ekonomski analitičar Faruk Hadžić. Kaže, mi ovisimo o tome šta kaže EU i na osnovu toga formulišemo našu politiku. Trebali smo uvesti tihu necarinsku barijeru koja bi bila standardizacija proizvoda. Zašto mi ne bismo uveli bh. standard koji bi bio rigorozniji nego evropski. I on je u pravu. Sve te tihe necarinske barijere su odavno u primjeni u svim zemljama EU i u SAD-u. Ko ne vjeruje neka proba izvesti nešto u te zemlje. Odmah će naletjeti na mnoštvo standarda, certifikata, kvota, kontingenata i slično. No, evo najnovijeg slučaja iz našeg neposrednog okruženja. Hrvatska je, naprimjer, nedavno povećala uvozne takse sa 12 na 270 eura trećim zemljama, što će najblaže rečeno obeshrabriti bh. izvoznike. Trebamo li pomenuti da bh. proizvođači najviše voća i povrća izvoze upravo u Hrvatsku? I obratite pažnju na slijedeću činjenicu: uvoz u Hrvatsku je i dalje slobodan, neograničen, potpuno u skladu sa slovom i duhom slobodne trgovine, samo je problem u tome što je nekakvim taksama uvoz znatno poskupio i gotovo onemogućen. No, Hrvatska je bukvalno “dječija igra” spram starih zemalja članica EU i spram SAD-a. Oni su ustvari pravi i neprikosnoveni svjetski šampioni u ometanju slobodne trgovine, ali samo u smjeru kada uvoz ide ka njihovim zemljama.

No, nisu samo to problemi našeg uvoza i izvoza. Naši proizvođači i izvoznici su u startu u odnosu na uvoznike u nepovoljnijem položaju i zbog politike fiksnog kursa KM spram eura (Currency Board), kao i zbog strukture uvozne robe. Ekonomista Đurđica Stojadinović, koja se bavi istraživanjem tržišta, kaže da čak 70 posto bh. uvoza čine hrana i artikli koji se koriste u prehrani, a da se sve to preko Hrvatske uvozi iz EU. Ukidanjem carina uvoznicima u kalkulaciji cijene proizvoda koje će nuditi na ovom tržištu gube se carinski troškovi, kaže ona, te se preko Hrvatske, kao kroz neki lijevak, proizvodi iz EU slivaju na bh. tržište po proizvodnim cijenama znatno nižim nego kod nas, što doslovno razara naše proizvođače. Kada svemu tome dodamo i EU subvencije, onda ovoj priči gotovo da i nema kraja. Dakle, imamo takvo stanje na tržištu kakvo trenutno imamo, imamo i pravovremena i pametna upozorenja struke i tako dalje... samo, nažalost, imamo također i političare koji funkcioniraju po gore pomenutoj Murphyjevoj matrici.