loader_50x90
loader_50x90
logo
Rubrika: Kolumne
Nije dovoljno samo uvesti broj 112
još 25 min. čitanja
utorak
9. Januar 2018.

Nije dovoljno samo uvesti broj 112

0:30
Na to nas najdramatičnije upozoravaju poplave iz 2014. godine i još aktivne potrage za dvojicom mladića nestalih u bosanskohercegovačkim rijekama 
Nije dovoljno samo uvesti broj 112
Ernad Metaj

Bosna i Hercegovina je konačno dobila u potpunosti funkcionalan operativno-komunikacijski centar 112 čije uspostavljanje se godinama uglavnom iz političkih razloga opstruiralo. Ovim se BiH svojom regulativom u ovoj oblasti dodatno približila sistemu u Evropskoj uniji, ali to nas ne bi smjelo zavarati u pogledu efikasnosti cjelokupnog sistema zaštite i spašavanja u BiH. Na to nas najdramatičnije upozoravaju poplave iz 2014. i još aktivne potrage za dvojicom mladića nestalih u bosanskohercegovačkim rijekama.

Neprijatno me iznenadilo da se direktor Federalne uprave Civilne zaštite Fahrudin Solak javno hvali skoro jednomjesečnom neuspjelom potragom za tijelom Aldina Mulića nestalog nakon što je upao u Miljacku. “Da neko pokrije 400 km, tri rijeke, Miljacku, Bosnu i Savu. Veliki uspjeh i dobar primjer da se u BiH može raditi”, istakao je Solak u jednom od svojih brojnih javnih nastupa. Po mišljenju mnogih Civilna zaštita je zatajila kada je najviše trebalo, neposredno nakon nesreće. Opsežna potraga za Aldinom i još jednim mladićem koji je stradao pokušavajući ga spasiti, a čije tijelo je u međuvremenu pronađeno, počela je tek pet sati nakon nesreće. Opravdanje da niko od spasilaca u tri sata iza ponoći ne ulazi u vodu jer je to samoubistvo priznaćete zvuči neubjedljivo, baš kao i da se nisu mogle postaviti mreže jer je rijeka nosila otpad, balvane i automobile.

Tokom potrage rodbina Aldina Mulića je tvrdila da se u javnosti stvara jedna slika, dok je stanje na terenu potpuno drugačije jer se preuveličavao broj spasilaca uključenih u potragu. U javnost su čak i izašli detalji o ekipama koje su se nakon prečešljavanja blatnjavog terena vraćale neuprljanih cipela. Dobro, možda porodica, rodbina i prijatelji mogu pretjerati u prevelikoj želji da potraga uspije, ali sjećam se kako je i sam direktor Civilne zaštite Fahrudin Solak govorio kakvo je stanje zatekao nakon preuzimanja dužnosti. “U vrijeme poplava kada sam natjerao da izađu svi iz kancelarija da odu i snime situaciju, svi su rekli da nije njihov posao, a imaju platu od 2.000 maraka”, pojasnio je Solak novinarima Žurnala.

Problem sa Solakom je što bi neuspjele potrage za stradalim mladićima, ako se neko time bude ozbiljnije bavio, mogle pokazati opravdanost sumnji da su zbog zloupotrebe sredstava i opreme Civilne zaštite neutemeljene tvrdnje o profesionalnoj osposobljenosti i efikasnosti timova Civilne zaštite. Tako su trošena sredstva za nabavku hovercrafta (vozilo koje se kreće lebdeći iznad tla ili vode na zračnom jastuku) iako je njegova primjena u ovdašnjim uslovima ograničena. Novinari Žurnala su, pozivajući se na izvore iz Civilne zaštite, objavili kako je vozilo pokvareno tokom probne vožnje na jednom od brojnih izleta na kojima direktor Solak i njegovi saradnici koriste opremu za spašavanje ljudi. Srećom, bilo je pod garancijom pa popravka nije plaćena iz budžeta. Na nepravilnosti su ukazali i revizori u istina rijetkim kontrolama poslovanja Civilne zaštite, navodeći kako je od sredstava za deminiranje kupljen službeni automobil za direktora, te da se kupuje precijenjena oprema. Tu su još intervencije po makarskoj plaži i u gradovima gdje rukovodioci igrom slučaja imaju sopstvene vikendice, što naravno Solak negira, tvrdeći kako su ekipe 24 sata na terenu. Uz silne nabavke moderne opreme, indikativno je da za razliku od Solaka njegov zamjenik Stanko Slišković u medijima govori kako Civilna zaštita zbog nedostatka tehnike i drugih problema nije sposobna ozbiljnije se suprotstaviti velikim požarima, poplavama ili zemljotresima.

Nije problem samo Civilna zaštita u FBiH, stanje u drugom entitetu je još možda dramatičnije iako kontinuirano odbijaju stvaranje jedinstvenog sistema zaštite i spašavanja. Tako je tokom velikih požara u Ljubinju konstatovano da vatrogasci nemaju osnovnu opremu. Ovdje moram spomenuti i ispovijest šefa općinske Civilne zaštite u Doboju Milka Vidakovića tokom poplava 2014. godine, koji je poslije tvrdio kako je cijeli sistem zakazao i da se snalazio kako je znao i umio. To, prema njegovim riječima, samo pokazuje kako nije dovoljno samo prepisivati zakone iz zemalja EU. Džaba nam je ako pozovemo 112, a na terenu stvari ne funkcionišu. Sa politikom koja je znala koristiti sredstva namijenjena zaštiti i spašavanju za plaćanje poticaja poljoprivrednicima i koja nije u stanju iskoristiti NATO vježbu za poboljšanje uvjeta na prostoru cijele zemlje, teško se pouzdati u efikasnost Civilne zaštite. Šta tek reći na to da nemamo novca za nabavku helikoptera za gašenje požara, ali imamo za Cecin let iznad Banje Luke.