loader_50x90
loader_50x90
logo
Rubrika: Kolumne
Nikšić s okusom Dodikove kafe
još 25 min. čitanja
ponedjeljak
4. Decembar 2017.

Nikšić s okusom Dodikove kafe

0:30
Šta motivira SDP da se već sad želi pozicionirati rame uz rame sa HDZ-om, SNSD-om i SDA?
Nikšić s okusom Dodikove kafe
Vildana Selimbegović

Sretni su narodi u čijim je državama baš dosadno. Oni kojima je najveća briga na koji će im univerzitet dijete biti primljeno, hoće li ove ili naredne godine renovirati stan/kuću i gdje će na odmor. Kod nas su ove brige nezamislive, imamo mi puno prečih: kako sastaviti kraj s krajem, hoće li nam djeca na vrijeme pobjeći ili će ih zateći novi rat, kad će oni drugi i treći priznati da su zločinci njihovi, a naši mučenici i heroji. To se, naravno, ne odnosi na domaće političke elite: oni briga skoro da i nemaju, u ovako siromašnoj zemlji žive k’o šeici, svoju djecu školuju gdje hoće, a rata se ne boje, on im je ionako dao sve, pa i najvažnije oružje, one heroje/zločince koje danas maze i paze i jednako uvaljuju kao narodne iskaznice. Zato i jesu o presudi šestorki najargumentiranije govorili advokati Senka Nožica i Ante Nobilo. Oboje je ugostio Senad Hadžifejzović, te smo dobili priliku - s obzirom na to da Nobilo nije učestvovao u samom procesu - da čujemo i političke razloge histerije u Hrvatskoj, ali i naučimo domaće lekcije. Jasno, glasno i posve plastično hrvatski je odvjetnik objasnio na čemu počiva izgradnja HDZ-ovog čovjeka (“dobar katolik, dobar patriota, što znači da makar malo mrzi Srbe”), na čemu počiva nova hrvatska država (“stvorili je branitelji u domovinskom ratu, što je samo po sebi kontradiktorno jer ako nije bilo hrvatske države, od koga su je branili?”), odnosno na čemu dvojac Plenković/Grabar-Kitarović gradi budućnost zemlje (“apsurdno je, ali praveći kult Tuđmana, HDZ je i u temeljna dokumenta ugradio odrednicu da neće nikad u zajednicu sa Srbijom, što znači da kad Srbija uđe u EU, Hrvatska će valjda izaći?”), pri čemu i sam jednako otvara pitanje za koje je uvjeren da muči i Europsku uniju i zemlje regiona - što će Hrvatskoj danas, kad Europa nema dilema ko je na kojoj strani bio u Drugom svjetskom ratu, Hrvatskoj koju su partizani proslavili, koketiranje sa ustaštvom?

Pa ipak, najvažnije su dvije političke poruke koje je Nobilo odaslao Bosni i Hercegovini. S prvom će se bez sumnje složiti sve političke partije izuzev HDZ-a BiH: sam vrh Hrvatske sa Franjom Tuđmanom na čelu - a presuda u Haagu je to samo potvrdila - tokom devet mjeseci 1993. znao je za zločine, logore i razaranja i to naprosto treba priznati, suočiti se s činjenicama i nastaviti dalje, čak platiti odštetu žrtvama tih zločina, pojedincima dakle, jer HDZBiH nikada neće pristati da država BiH zatraži nadoknadu. Druga je lekcija krajnje poučna: ne smije se dogoditi da ova haška presuda na bilo koji način bude zloupotrijebljena, da Hrvati u BiH samo pomisle kako su u rješenjima oko budućeg izbornog zakona ili bilo kojim drugim, oštećeni zbog nje. Pohvalio je odvjetnik Nobilo reakcije Mostaraca, koji su listom o zločincima govorili kao o pojedincima, nije zaboravio ni razložnu reakciju bošnjačkog člana Predsjedništva BiH i lidera SDA Bakira Izetbegovića, možda nije čuo, ali ja zato dodajem: reisul-ulema IZBiH Husein ef. Kavazović, i sam žrtva HVO-a koji ga je zarobio 1993, bio je jednako precizan kao i nakon doživotne robije kojom je kažnjen Ratko Mladić: zločini su grijesi pojedinaca, a nikako naroda, koliko god ko pokušavao izjednačiti ih sa kolektivitetom. Valja priznati i ovo: reis Kavazović - ako ćemo ga politički determinirati - vrlo često se doima socijaldemokratskije, ljudskije i čestitije od brojnih političara od kojih bismo, s obzirom na partijski background, trebali i morali očekivati puno umjerenije i budućnosti okrenutije riječi. A nema ih. Zašto? Šta se to dešava u glavama naših ljevičara pa presude poput haških doživljavaju kao prilike da se dodvore onom dijelu bošnjačkog izbornog tijela kojim je nekad suvereno vladao Hasan Čengić, da ne kažem desno i od SDA? Ili su oni uistinu radikalniji od SDA?

Odgovor je prilično jednostavan i može se naći u događaju o kome je javnost ove zemlje naknadno obaviještena, i to na novinarsko insistiranje (nikako zbog toga što je napravljen previd zbog haških presuda Mladiću i šestorki, već zato što ga je glavni akter htio skriti). Riječ je o kafi koju je lider SDP-a Nermin Nikšić popio s Miloradom Dodikom, šefom svega u RS-u i vlasnikom SNSD-a. Kafu je prvi i priznao Dodik, a jedino gore od činjenice da je popijena jeste Nikšićevo obrazloženje: razgovaralo se o onome o čemu političari i trebaju, objasnio je uvaženi Neka, sve pitajući šta je čudno što se “oni iz opozicije” sastaju?! Prvo je čudno što Nikšić Dodika zove opozicijom (to još radi samo Dragan Čović, kad prigovara što nije u vlasti BiH); drugo je čudno što neko ko se kune u budućnost BiH pije kafu s onim koji joj jednako obećava kraj; a treće i najčudnije je - što se krije normalan razgovor? Neću se uopće baviti špekulacijama da se normalno razgovaralo o privatnim poslovima na račun države, ostat ću na ideološkim iskaznicama.

Dodikovo opozicionarstvo i socijaldemokracija nadaleko su znani, njegova ambicija da zaustavi baš sve u BiH i Aleksandru Vučiću počinje smetati, a njegova podjela Srba na one koji su s njim i sve druge koje zove izdajnicima prokužena je metoda čuvanja privatnog carstva, bez trunke zabrinutosti za sav onaj jad i bijedu koje proizvodi u Republici Srpskoj, uspijevajući da postigne čak i gore uvjete za život nego su u Federaciji. BiH je - u prosjeku - na dnu svih ljestvica uspjeha i na vrhu svega što se lošim zove, no ako Dodik i ne krije da to želi, pravo je pitanje ko su oni koji mu hoće biti saveznici? Šta motivira SDP da se već sad želi pozicionirati rame uz rame sa HDZ-om, SNSD-om i SDA? Koji su to i čiji interesi? I na koje i čije glasove računa ta tobožnja alternativa?

Ni dio oporbe nije načisto sa odnosom prema presudi, reći će Nobilo tužnu istinu, iako su i GLAS i SDP odbili saučestvovati u HDZ-ovoj zagrebačkoj histeriji. Ne žele preuzimati partijsku krivicu za grijehe iz prošlosti. Današnji SDPBiH nema problem s prošlošću i grijesima SDA, ima samo ambiciju da dođe na vlast, posuši vlastite grijehe iz mandatnog perioda i nastavi tamo gdje je Zlatko stao. Sve tobože borbom protiv SDA.

Za BiH to znači samo onu - sjaši Kurta da uzjaše Murta. Nema ovdje promjene bez makedonskog recepta, bez borbe protiv kriminala i korupcije i bez demontiranja onih snaga koje slave vlastite zločince i kriminalce. Ako SDP nije u stanju da uči od Zaeva, neka pogleda u prvi komšiluk: nije se Tuđman, objasnit će i Nobilo, kad je BiH u pitanju razlikovao od Miloševića, ali današnje hrvatsko identificiranje sa ustaštvom se razlikuje od Vučićeve politike prema BiH. I to je dovoljan razlog da Hrvatska bude kažnjena i za ono što Srbija nije. A Bosna i Hercegovina - ako hoće naprijed - mora se obračunati sa pošastima današnjice, makar prošlost ostavila na čekanju. Ljevičari imaju priliku, ali tek onda kada se pogledaju u ogledalo i ponude glasačima ideju ravnopravnosti svih, ekonomskog probitka i boljeg života. Umjesto lošije prošlosti, SDA i Dodika.