loader_50x90
loader_50x90
logo
Rubrika: Kolumne
Opsihireni duh
još 25 min. čitanja
ponedjeljak
11. Septembar 2017.

Opsihireni duh

0:30
I neće sigurno Mikser kuća uspjeti i preživjeti ako je opsihiri jedan duh kotlinskog nečinjenja
Opsihireni duh
Đorđe Krajišnik

Otvoriše se vrata Mikser kuće u Sarajevu. I bi, bome, naroda sila božija. Neka, i treba tako, da se kultura plodi i množi. Dobro, ono jeste Rambo Amadeus napravio antikoncert u svom stilu, pa se publika pomalo i razočarala. Ali Rambo vazda osjeti kad je narod u lošem raspoloženju, pa se potrudi, kako dolikuje svjetskom megacaru, ubiti ga u pojam do kraja. Priznajem, uživao sam u toj škripi prožetoj dalmatinskim melosom. I oduševljavao se kako Amadeus Rambu uvijek polazi za rukom da te, kad ‘oće, dovede na sami rub živaca. Možeš se ti buniti, ali s Rambom prosto uvijek računaš na neku lutriju. Istinski umjetnik konceptualac. Ne znaš na šta će ga okrenuti, nema ustaljenog repertoara i reda. Samo improvizacija, što i jeste u njegovom folk, trip, jazz duhu.

Mnogima je to, garant, nesnošljivo, no kad bi se zagledalo iza kulisa nastupa Antonija Pušića, moglo bi se, biće, vidjeti da sadržaj njegova nastupa posve odgovara atmosferi našeg glavnog grada. Nova kulturna institucija punom parom se zahuktala, enterijer i eksterijer nesumnjivo svjetskog kalibra. Dobro, vode u neka doba nestane i malo se čeka u redovima za toalet i cijene pića variraju ovisno o emotivnom uzbuđenju ugostiteljskih radnika, ali ne treba tjerati mak na konac. Nek’ se nešto dešava, nek’ se mrda pa makar i u konvulzijama. Zujala je tokom prve noći Mikserovog života ona vazda ista priča, dobro je ovo, al’ ko zna hoće li uspjeti. I neće sigurno Mikser kuća uspjeti i preživjeti ako je opsihiri jedan duh kotlinskog nečinjenja. Neće biti svrsishodna ukoliko ne pokuša prevazići granice nametnute samodovoljnošću ovdašnje kulture. Srušiti njene mitove, propitati njenu reciklažu i život na aparatima nostalgično-ljigavih reuniona. Ukoliko Mikser kuća uspije i zaživi na duže staze u našoj kulturi, ona će se s time morati suočiti ili bar ja vjerujem da ovdašnjoj kulturi i umjetnosti nedostaje temeljni potres, jedno konačno probuđeno divljanje i zaigranost. Simboličko rušenje, izlazak iz unutrašnje opsade.

I bome, evo stvarnost me, meni se meščini, demantuje u mojim sumornim prognozama. Sarajevo, a tim i cijela država, dakako, doživljavaju svojevrsnu renesansu. Što bi rekla Internacionala, sve iz temelja se mijenja. Eno se ljevica, nakon što se tokom ljetne zapare posvadila preko Facebooka, ponovo vasujedinjava. Dobro, oni neki su se i razjedinili, ali eto ostali su privrženi ideji. Oni drugi opet, što su se ono onomad razjedinili, sad se ujedinjuju da ne može biti boljše i drugarskije. Biće opet, svi to znaju, Tito, partija, omladina, akcija. Dok ne dođe, je l’, do raspodjele izbornih postignuća. Tad, svakako, niko i ne haje za ujediniteljske sentimente. I pominje se, međ’ narodom, kletva: Dabogda se ujedinili k’o ljevica u Sarajevu. Pa će opet oni što su se razjedinili osnovati nove stranke koje će se potom opet ujedinjavati sa onima od kojih su se razjedinili. I tako.

Brine me, ipak, jedna druga stvar. Iz pouzdanih izvora doznajem da se eto razjedinjuje i Masonska loža u BiH. Neku noć, kažu, pobili se masoni u jednom sarajevskom naselju. E sad, kakve to veze ima sa VIP ložom uz bajram-namaz i činjenicom da je Povelja Kulina bana još u Rusiji, vidjećemo. Daće Bog i Allah dragi, samo da izdobri.