loader_50x90
loader_50x90
logo
Rubrika: Kolumne
Predsjednice, piši novo pismo
još 25 min. čitanja
četvrtak
12. Oktobar 2017.

Predsjednice, piši novo pismo

0:30
Dok Kolinda Grabar-Kitarović jugonostalgičarima poručuje da danas žive bolje nego ikada ranije, Dubioza kolektiv kroz “Pionirsku” oslikava pravo lice stvarnosti
Predsjednice, piši novo pismo
Ernad Metaj

Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović je primjer novopečenih političkih elita koje narodu ne nude puno više od grabarenja. Ovih je dana uradila upravo ono što zamjeri Josipu Brozu Titu i komunističkoj partiji, uvjeravajući Hrvate da danas žive bolje nego ikad prije. Njoj je, kaže, Jugoslavija bila utopija, a stvarnost je blagostanje koje je došlo yugo-raspadom, čemu naravno nije kriv nacionalizam.

- Mi, Hrvati i Slovenci smo htjeli bolji život, jer smo dio zapadnog svijeta i htjeli smo slobodno raspolagati novcem koji stvaramo, poručila je predsjednica puku.

Svim jugo-nostalgičarima, kaže, stalno predlaže da se samo jedan dan vrate u Jugoslaviju i vide koje bi im sve slobode u kojima danas uživaju bile ukinute.

Ovdje je najmanje važna predsjednica Hrvatske koju uvijek britka na peru Vedrana Rudan očigledno slučajno ne smatra politički naivnom i svemirski nekompetentnom zbog čega iz kuće ne bi smjela izaći bez njegovatelja. Važno je da njeno mišljenje dijele sve nacionalističke političke elite u državama nastalim raspadom Jugoslavije. Važno je da me na komentar nisu ponukali njihovi stavovi, učinila je to “Pionirska”, nova socijalno angažovana pjesma Dubioze kolektiv. Simbolično, pjesma se također počela vrtjeti ovih dana i učinila mi se kao odličan odgovor porukama Grabar - Kitarović i sličnih.

Čini mi se kako su oni puno prije “Pionirske” položili funkcionersku zakletvu, koja podrazumijeva i prosipanje šuplje u koju niko ne vjeruje.

Tako o oduzimanju sloboda danas priča predsjednica koja se u mrskoj državi školovala u inostranstvu i to na Zapadu. Sada kada su joj širom otvorene granice, ne razmišlja o odlasku. Ne razmišljaju ni njene stranačke kolege, a neće vani ni nacionalisti u susjednim joj državama.

​Konačno su nedovršena ljudska bića koja nikada prije ništa stvorila nisu dobila priliku da se iskažu. Partijskom iskaznicom i radom koji se manifestovao kroz opći grabež gangesteri su došli na vlast i opljačkali vlastiti narod. Sve u ime tog naroda. Preko noći je stvorena elita odabranih bogataša, obično “uvaženih” političkih funkcionera, što na Zapadu nije moguće. Ostali mogu preko grane, da peru suđe i kopaju kanale.

Možda je do mene, ja ne vjerujem u ono što nam nacionalisti kažu, više vjerujem velikom filmskom režiseru Lordanu Zafranoviću.

- Titova Jugoslavija bila je vrhunac civilizacije tih nesretnih naroda i smatram da nikada više u svojoj historiji neće biti na tom nivou, s tim ugledom, s takvom snagom, s tim socijalnim situacijama, u kojima su bili besplatni školovanje, bolnice, ljetovališta, kada je cvjetala umjetnost..., rekao je Zafranović u jednom od intervjua.

Više vjerujem glumici Miri Furlan, koja je nakon svojih posjeta Hrvatskoj shvatila da je čitav prostor toliko zagađen senzacionalizmom, vulgarnošću i primitivnim nacionalističkim diskursom koji se nije promijenio od devedesetih. Tužno je zaključila kako tu više nema šta tražiti.

Na kraju više vjerujem svome doživljaju nego onome što mi kažu. Majka i otac su me napustili prerano, jednostavno se nisu snašli u novom sistemu. Ljudi koji su u Jugoslaviji od svoga rada živjeli sasvim solidno skupo su platili cijenu jer nisu mogli promijeniti sopstvena ubjeđenja. Odjednom su utihnuli antifašisti, a vrijeme u kojem su fašisti glasniji nije moglo donijeti ništa osim sveopće tragedije i sramote.

Novopečene političke elite su privatizirale društvenu svojinu, stvorile klasu koja ne mora plaćati poreze i izmirivati obaveze prema radniku. Postali smo društva u kojima se lako završava fakultet i još lakše postaje analitičar i ekspert za društvena istraživanja. Djecu nam uče profesori i nastavnici koji posao dobiju preko štele. U društvu je sve više školovanih, a neobrazovanih, jer neznanje produžava opstanak vrste na vlasti.

Oni mijenjaju tok rijeke da bi sredili vlastito imanje, sinove, zetove i stranačke kolege časte državnim novcem, čak se i odjednom voze u nekoliko službenih automobila.

​Oni se hrane u restoranima, a sve je više građana koji preživljavaju na hljebu i vodi, kada vode ima. Danas se živi bolje, kaže Grabar-Kitarović, a nekada je prosječna četveročlana porodica za novu godinu spremala četiri kilograma telećeg pečenja, sarmu od kiselog kupusa, burek i sirnicu. Na stolu je imala kilogram i po suhomesnatih proizvoda, 10 flaša piva, četiri boce crnog i bijelog vina, po flašu rakije i vinjaka. Živio nacionalizam!