loader_50x90
loader_50x90
logo
Rubrika: Kolumne
Ružice, oprosti, Gordana, ne zamjeri
još 25 min. čitanja
ponedjeljak
11. Septembar 2017.

Ružice, oprosti, Gordana, ne zamjeri

0:30
Šta god o tome mislile i v.d. Gordana i potpredsjednica Ružica, ja imam pravo da vjerujem da u ovoj zemlji i pravosuđe mora zaraditi svoju plaću. Poštenim radom, a ne političkom podobnošću
Ružice, oprosti, Gordana, ne zamjeri
Vildana Selimbegović

Prije ravno mjesec, na ovom mjestu ispisala sam kolumnu “Osumnjičena (jer) je novinarka”. Našu koleginicu iz redakcije, Edinu Kamenicu danima su obilazili inspektori FUP-a tražeći susret u kafani, da bi - nakon Edinina odbijanja - na vrata njezina stana, u rano subotnje jutro zakucao policajac s viješću da je osumnjičena?! Na poziv da se već u ponedjeljak pojavi u prostorijama FUP-a Edina se uredno odazvala, skupa sa advokatom, te saznala da ipak nije osumnjičena već svjedok u istrazi staroj dvije godine, odnosno po tužbi Dragana Lukača, kako tada tako i danas direktora FUP-a. Edinina je krivica neoprostiva: ona je, naime, razgovarala sa uposlenikom FUP-a, ranije proglašenim Policajcem godine i dobitnikom značke Ujedinjenih nacija, koji se drznuo da naglas kaže kako se osjeća progonjenim od strane direktora Lukača?! Direktor je presavio tabak i tužio bivšeg kolegu, a usput prepoznao priliku da i novinarki očita lekciju. Edina je prošlu sedmicu provela izvan Bosne i Hercegovine, no njezin je komšiluk registrirao da je u ponedjeljak uveče, tačno u 20.17 policajac ponovo kucao na njezina vrata: ovaj put da je potraži kao svjedoka kojem je dat rok od nešto više od 12 sati da se pojavi u Tužiteljstvu Kantona Sarajevo?! Sve u skladu sa zakonom i već poznatom domaćom praksom: našu sretnu stvarnost remete novinari! Da nije novinara, valjda bi svi ljudi u Bosni i Hercegovini odlazili na počinak duboko uvjereni da su glad i bijeda običnih smrtnika kao i javašluk i kriminal političkih elita privilegije čije blagodeti valja uživati.

Avdo Avdić, kolega sa portala Žurnal, Tužiteljstvu KS-a se obratio sam: prijavio je prijetnje kojim ga je zasuo uposlenik Direkcije za koordinaciju policijskih tijela Nermin Džafić, poznatiji kao Džafa (i policajci imaju nadimke, zar ne?), inače pratitelj v.d. glavne tužiteljice Tužiteljstva BiH Gordane Tadić. Nesretni Džafa je bio vidno uzrujan pitanjima koja je novinar Avdić postavio v.d. Gordani na konferenciji za medije?! Pravo govoreći, kolegu Avdića je svašta zanimalo: da li je Tužiteljstvo BiH raspisalo potjernicu za bjeguncem od bh. pravosuđa, SNSD-ovim biznismenom Sinišom Dodikom; zašto je naprasno obustavljeno šest istraga protiv Milorada Dodika; u kojoj fazi su slučajevi Nikola Špirić i stan u Beču, Bobar i Pavlović banka, slučaj Kemal Čaušević. Njegovoj radoznalosti v.d. nije udovoljila, svi su predmeti u radu, istrage traju (i traju), i ma kako te tužiteljske fraze djelovale otužno, istina je živa da novinari nemaju pravo ne pitati, čak i kada ta pitanja u ovakvoj tužiteljskoj zbilji zvuče retorički. Kolega Avdić je dakle samo radio svoj posao, no obavljanje novinarskog posla - ispostavilo se - izaziva bijes pratitelja v.d. Gordane u tolikoj mjeri da je grubo i nasilno pratitelj Džafa presreo kolegu Avdića - usred Tužiteljstva BiH - izvrijeđao ga i (neotesano) zaprijetio mu nasiljem?!

Rizikujući da opet naljutim nesretnog Džafu moram otvoriti logično pitanje: zašto je v.d. Gordana sazvala konferenciju za medije ako već ne želi odgovarati na novinarska pitanja? “Kandidirat ću se za poziciju glavne tužiteljice. Jedanaest mjeseci sam na ovoj poziciji i imamo odlične rezultate. Dok sam ja na ovoj poziciji, građani mogu biti sigurni”, kazala je v.d. Gordana onaj isti dan kada je novinare obavijestila kako je otvorila istragu na osnovu prijave da su ona i potpredsjednica VSTV-a Ružica Jukić meta neovlaštenog praćenja i prisluškivanja! Bio je to jedini konkretan predmet o kome je v.d. Gordana željela govoriti, no ne samo ona - i potpredsjednica VSTV-a je požurila da se pohvali transkriptima autentičnih razgovora s v.d. Gordanom. Optužbe za nezakonito praćenje i prisluškivanje brzinom munje su prišivene dvjema sigurnosnim agencijama u Bosni i Hercegovini - SIPA i OSA. SIPA je promptno reagirala, OSA je i ovaj napad oćutala shodno pravilima službe, a kada se lavina afere zakotrljala, v.d. Gordana je hladno, kao da priča o onih istraženih 20 falsificiranih maraka odaslala saopćenje: internom kontrolom nije utvrđeno da je bilo tajnog praćenja i nadzora komunikacija v.d. glavne tužiteljice Gordane Tadić i potpredsjednice VSTV-a Ružice Jukić! Puj-pike, optužbe više ne važe. Ko je kriv? Bit će da je istraga u toku.

No, kako sam i sama prozvana, pa mi je čak zbog drskosti da iznosim vlastito mišljenje potpredsjednica Ružica obećala tužbu, usudit ću se da naglas kažem: zna se, krivi su novinari! Ja stoga preuzimam krivicu i pokorno molim: Ružice, oprosti! Do mene je. Moj glupi mozak - a vaš drug Josip Šimić me je zvao da mi uzme muštuluk i objasni zašto me potpredsjednica VSTV-a zove glupačom - ne može da dokuči razloge zbog kojih VSTV i dalje ima potpredsjednicu koja optužbe pronalazi u internetu i ne libi se dostojanstvo institucije u kojoj je na tako visokoj funkciji svakim svojim nastupom dalje urušavati. Gordana, ne zamjeri! Ružica je upravu: ja sam zaista jedna glupača koja od glavnog tužitelja/tužiteljice, pa makar bio/bila v.d. očekuje da održi obećanje. Vjerovala sam da će i v.d. Gordana ispuniti svoje, dato javno pred VSTV-om, onomad kada je pričala kakav je nered zatekla nakon suspendiranog Gorana Salihovića. Pola godine kasnije i 11 mjeseci nakon preuzimanja dužnosti učinak borbe protiv kriminala i korupcije je veliko nula. Poštivanje tužiteljskog kodeksa - o kojem je također bilo riječi tada - još veća nula. Jedine optužnice o kojima slušamo su one protiv ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića, a dežurni prijavitelj Šimić tvrdi i protiv glavne tužiteljice Kantona Sarajevo Dalide Burzić?! Gordana, ne zamjeri! Nisam zaista očekivala da ću od jednog stuba svetog pravosudnog trojstva u ovoj zemlji (Ružice, oprosti, ipak su to predsjednik Suda BiH, predsjednik VSTV-a i šef državnog Tužiteljstva) doživjeti da kaže: “Moj muž je izdao prostor u kući kladionici i novinari ne treba da se bave detaljima!” Ne zato što imam bilo kakvu ambiciju - gluho bilo - da se bavim bračnim odnosom u kući v.d. glavne tužiteljice, već samo zato što duboko vjerujem, što bi rekao Mustafa ef. Spahić, da nije moralno sve što nam po zakonu pripada. U mom svijetu moral bi morao biti važna kategorija za nositelje pravosudnih funkcija. Zato se u potpunosti slažem s Ružicom, ja sam jedna glupača koja od glavnog državnog tužitelja očekuje aktivan angažman u borbi protiv kriminala i korupcije, a nikako maksimalnu posvećenost vlastitoj ambiciji da se po cijenu državnih sigurnosnih agencija izbori za o(p)stanak na funkciji. Od VSTV-a zapravo već odavno ništa i ne očekujem, ako već nije u stanju da se za dostojanstvo institucije izbori u svojim redovima, kako će se izboriti za pravosuđe kakvo Bosna i Hercegovina zaslužuje? Šta god o tome mislile i v.d. Gordana i potpredsjednica Ružica, ja imam pravo da vjerujem da u ovoj zemlji i pravosuđe mora zaraditi svoju plaću. Poštenim radom, a ne političkom podobnošću. Ja sam, naime, dosadni novinar, čak i kada me tuže političari, sudije i tužitelji.