loader_50x90
loader_50x90
logo
Rubrika: Kolumne
Težak je život funkcionera
još 25 min. čitanja
utorak
14. Novembar 2017.

Težak je život funkcionera

0:30
Primanja funkcionera su deset i više puta veća u odnosu na prosječnu plaću, a još bolji pokazatelj je taj da svakog mjeseca oni naplate više od 25 prosječnih penzija
Težak je život funkcionera
Ernad Metaj

Funkcioneri su posebna sorta, prilagodljivi i žilavi, poput žohara opstaju dugo i razmnožavaju se brzo. Još davne 1985. godine u skeču “Bolje malo sutra” legendarni velikan jugoslovenskog glumišta Miodrag Petrović Čkalja govorio je o gradu od 50.000 funkcionera. U tom, kako ga je nazivao Čkalja, pionirskom naselju funkcioneri su živjeli dobro. Grad je bio sastavljen od vila s bazenima, gradski prevoz se nije koristio jer su se svi vozili društvenim kolima, a pojedinci u malim udobnim avionima ili helikopterima. Nezaposlenih nije bilo, svi su radili u administraciji, a plaće su, prema Čkaljinim riječima, bile na visoko zadovoljavajućem nivou, primale su se redovno bez obzira na rad i zalaganje.

Od tada pa do danas, samo se život funkcionera nije promijenio, jedino što ih ima sve više. Grad iz Čkaljine priče koji se prostirao od Jasenica do Đevđelije, od Subotice do Splita, raspao se na nekoliko manjih gradova. U većini njih se sačuvao prototip pionirskog naselja, samo su drugarice i drugovi funkcioneri postali dame i gospoda ili braća i sestre.

Baš kao i ranije, većina njih ima svoje kabinete, a svako ima svoju fotelju, samo ih je više. Sve manje rade, a sve su bolje plaćeni. Što su bogatiji, sve se više predstavljaju pobožnijim, sve su prisniji sa svojim vjerskim zajednicama, uvjeravajući nas kako ih Bog dariva.

U stvarnosti, rijetki su trenuci njihovog istinskog prosvjetljenja, jer se isto zasniva na propagiranju skromnosti i jednakosti među ljudima. Bilo je to jasno tokom papine posjete Sarajevu, čija skromnost je na trenutak nadahnula člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića.

“Ja idem u audiju osam s Aerodroma, papa ide u nekom tamo fordu. Šta reći na to sve? To je nešto što bi nama morao biti nekakav motiv ako se bavimo politikom – da možemo politiku raditi i na drugačiji način”, izjavio je Čović.

Mogu, ali teško se odvići navika, pa tako se ni Čović nije počeo vozati u fordu. Na račun građana funkcioneri se voze, telefoniraju, jedu, piju i obilaze vlastite nekretnine u susjednim i evropskim državama.

Ovdje je danas svaki treći zaposleni stanovnik na budžetu. Primanja funkcionera deset i više puta su veća u odnosu na prosječnu plaću, ili svakog mjeseca oni naplate 25 ili više prosječnih penzija. Svake dvije sekunde javni sektor u mome gradu potroši dvije prosječne plaće, znači brže od sekunde se potroši jedna prosječna penzija. Samo na plaće u javnoj upravi godišnje se troši oko 3,5 milijardi maraka, što sa njihovim ostalim troškovima naraste i do šest milijardi maraka. U zemlji koja se smatra jednom od najsiromašnijih u Evropi, 300 ljudi u vlasništvu ima oko sedam milijardi eura, a 27 njih je registrovalo vlastiti avion. Baš kao i u Čkaljinoj priči, u mome gradu djeca funkcionera se vode kao nemoćna lica, jer ne bi mogla da opstanu bez pomoći starijih.

Ni prije, a ni danas bez partijske knjižice nije se moglo biti funkcioner, a kako to u praksi izgleda, podsjetio nas je 2015. još jedan član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

“Bilo je priče da je SDA pobijedila na izborima, pa onda izgubila u pregovorima. Prije par dana sam bio u Krajini: dakle, član Predsjedništva BiH iz SDA, premijer iz SDA, premijer federalne Vlade iz SDA, premijer kantonalne Vlade iz SDA, sa nama ministar Dedić, ministar poljoprivrede... SDA. Onda smo u Sanski Most pozvali direktora Elektroprivrede iz SDA, direktore Razvojne banke iz SDA, Telecoma, Pošta, Željeznica, Odraza itd. SDA popunjava tu strukturu i definitivno demantuje priče da je loše prošla”, objasnio je lijepo Izetbegović.

Zato ne čude opservacije poput one da smo doveli na vlast nitkove čija odvažnost neznanja, bahatost i lopovluk nemaju nikakve mjere. Samo ljudi koje velika glumica Nela Eržišnik u biti vidi kao slabiće, prevrtljivce, pohlepnike i beskičmenjake mogu biti uvjereni da drugi mogu pristojno živjeti sa 300 maraka mjesečno.

Funkcionere nije briga za umjetnike, njima ne trebaju pametni i iskreni. Sam Čkalja je bukvalno živio “bolje malo sutra”. Velikan, umjetnička gromada, umro je u bijedi. Za njegovu djecu i unuke nije bilo posla, iz političkih razloga.

“Tebe oni ovdje ostavljaju da se ti glođeš i glođeš i glođeš, da nigdje ne odeš, da si Srbin, da si Bošnjo, da si Hrvat, a oni će biti svi multikulturalni, a ti ćeš ispasti konj”, tokom Samita mladih učesnicima Articon panela poručio je izvrsni Enis Bešlagić.

I njega bi funkcioneri rado ostavili bez hljeba, ali bi se i sami trebali zamisliti, jer Čkaljin otac je sinu uvijek govorio “politika je kao kurva, ostaviće te kad misliš da te najviše voli”.