loader_50x90
loader_50x90
logo
Rubrika: Kolumne
Ujedinjenje oko Pudarićeve ideje
još 25 min. čitanja
utorak
15. Maj 2018.

Ujedinjenje oko Pudarićeve ideje

0:30
Koliko god bili kritični o SDP-u, DF-u, NS-u, GS-u, nezavisnim nenacionalistima, mora ih se podržati u borbi protiv diskriminacije. Ljevica mora napraviti odlučan korak
Ujedinjenje oko Pudarićeve ideje
Neven Anđelić

Socijaldemokrati u Bosni i Hercegovini slijede put njemačkih i britanskih ideološki sestrinskih partija pozivajući članstvo da plebiscitarno odluči o ključnim pitanjima kadrovskih politika. Za razliku od nacionalističkih partija koje su svojedobno pokušavale nametnuti da ih se naziva narodnim, ljevičari, barem dio njih, ovim potezom potvrđuju sopstvenu vezu s narodom, legitimitet svojih budućih odluka i potencijalnu izgradnju države za narod ukoliko im glasači pruže šansu.

Upravo u dobijanju šanse vidljivi su problemi unutar nenacionalističkog bloka. Personalna razjedinjenost dovela je do fragmentacije pokreta i ultimativno osigurala nacionalistima produženje vladanja često uz oblike korupcije te nekompetentnosti na svim nivoima vlasti. Obični građani, potencijalni glasači ostavljeni su tako skoro pa bez izbora. Izuzetno komplikovani izborni sistem koji uključuje i modele kompenzacija gdje stranački vrhovi imaju bitan utjecaj sugerišu sitnosopstveničkim političarima da je bolje zarad njih samih imati malu partiju unutar koje se može utjecati na šefa nego jedan ujedinjeni snažan pokret koji možda može osvojiti vlast, ali je lična pozicija nepouzdana u takvom sistemu.

Građanski aktivisti, neki intelektualci, novinari, čak i neki političari već skoro dvije godine nastoje ubijediti stranačke vrhove da izađu sa zajedničkim listama, da nađu zajedničkog kandidata ili, pod nekim neočekivano povoljnim okolnostima, kandidate za članove Predsjedništva države. Možda i nije problem u samim vođama stranaka, već u drugom ili čak trećem ešalonu, što se sada češće zove safu, političkih rukovodstava.

Pod takvim okolnostima, SDP pravi hrabar potez i ostavlja članstvu odluku. Problem je, međutim, što nisu napravili dovoljno smion potez te nisu do kraja promislili legalne aspekte procesa konsultiranja baze. Svetozar Pudarić upravo ističe manjkavosti poteza s legalnog aspekta i problema zadovoljenja rokova Izborne komisije. Drugi problem je nedovoljna drčnost. Naime, upravo je Pudarić izjavio da kao Srbin namjerava se kandidovati za člana Predsjedništva države iako je svima poznato da su Srbi iz Federacije diskriminirani i nemaju pasivno biračko pravo na tom nivou vlasti.

SDP bi morao podržati kandidaturu svojeg nekada istaknutog člana upravo da ukaže na tu diskriminaciju. Morali bi kandidovati i Bošnjaka i Hrvata za članove Predsjedništva iz RS-a koji su jednako diskriminirani u tom entitetu. Ovim kandidaturama koje će svakako biti odbačene SDP bi ukazao na nedopustivost diskriminacije koja je opšteprisutna u bosanskohercegovačkim društvima.

Ovo je također mogućnost da se ujedini nenacionalistički front. Sasvim je jasno da do ujedinjenja lista neće doći niti za ove izbore te da će znatan dio građana razočarano ignorisati mogućnost legalne promjene vlasti jer osim što im se često nacionalisti gade, ne sviđaju im se niti oni drugi koji se međusobno javno prepiru i optužuju.

Treba pokušati proizvesti šta god je moguće pozitivno u situaciji kada već nema dogovora da li će neka Bošnjakinja ili Bošnjak biti zajednički kandidat ljevice, ili kada nema dogovora da li će to možda biti Željko Komšić, kada čak i Naša stranka utopistički predlaže svojeg kandidata koji će vjerovatno privući desetak hiljada glasova, ali to znači i odvući desetak hiljada glasova od Komšića ili osobe oko koje se baza SDP-a ujedini. Ako je ova brojka i potcjenjivačka prema ovoj liberalnoj, dakle neljevičarskoj eliti poznatoj kao Naša stranka, jasno je da što je ta brojka potencijalno veća, to rastu i šanse hercegovačkog vožda, smanjuju se Komšićeve, a vjerovatno i ko god da bude SDP-ov kandidat. Borisa Falatara kao člana Predsjedništva ne može vidjeti u trenucima iskrenosti ni njegov otkrovitelj Peđa Kojović.

Alternativa je, dakle, neoportuna. Koliko god bili kritični o SDP-u, DF-u, NS-u, GS-u, nezavisnim nenacionalistima, mora im se priznati i podržati ih u borbi protiv diskriminacije. Samo oni, uz pomoć međunarodnih faktora, mogu premostiti svaku vrstu diskriminacije protiv svih oblika manjina u bosanskohercegovačkom društvu. Uslovno prihvatajući razloge da ne mogu zajednički nastupiti i na ovim izborima, ne ulazeći u stvarne uzroke takve koncepcije kampanja, postoji mogućnost ukazivanja svim ljudima u BiH da su ove stranke, ove ideologije, ovi političari ujedinjeni oko koncepta ravnopravnosti svih ljudi u zemlji.

Nacionalisti nikada ne mogu omogućiti ravnopravnost jer osnova njihovog koncepta je dominacija vlastite etnije, maksimalno zadovoljenje zahtjeva jedne grupe ukoliko je potrebno i nauštrb drugih grupa. To proizvodi diskriminaciju. Ljevica mora napraviti odlučan korak ka ukidanju diskriminiranja u zemlji na svim nivoima vlasti, ali, još važnije, u društvu uopšte.

Stoga, podržavanje članova i članica čije će se kandidature shodno diskriminatorskom zakonodavstvu odbaciti koštaće desetak hiljada maraka i pet tisuća potpisa. Toliko ove partije mogu i trebaju žrtvovati jer dobit je višestruka.

Narod će uvidjeti da je objedinjavanje progresivnih političkih snaga u Bosni i Hercegovini ipak moguće te će neki od njih biti pokolebani u namjeravanoj glasačkoj apstinenciji.

Bilo bi idealno da predlože kandidatkinje jer je sramotno nisko učešće žena u politici i kada se ove kandidature odbace, feminističke organizacije svijeta sa zanimanjem će početi posmatrati buduće ustavne promjene u BiH te promjene Izbornog zakona.

Međunarodna zajednica uvidjeće da ne može žrtvovati principe ljudskih prava, jednakosti svih građana zarad pragmatične saradnje s nacionalistima jer je alternativa razjedinjena i međusobno sukobljena.

Kandidature se moraju istaći na vrijeme, tako da su odbijene na upravo diskriminatorskim osnovama, a ne zato što su predane nakon zakonskog roka. Idealno je i vrijeme jer se dnevni red za londonski samit još uvijek utvrđuje. U julu će se u Londonu utvrditi naredni koraci britansko-njemačke inicijative. Ovim potezom alternativa bi pokazala potencijal na koji Zapad može računati. Konačno, ovime bi iz Bosne i Hercegovine došao diktat o dnevnom redu londonskog samita. Suverenost države bi se tako simbolički potvrdila, nešto što nacionalisti nisu uspjeli tokom četvrt stoljeća vladanja.

Kada stranke deklarativne ljevice pozivaju liberalnu Našu stranku, ovo bi bila mogućnost da pozovu i manje liberalne političke opcije u opšti front protiv nacionalista i diskriminacije. Zašto ne i Stranku za bolju budućnost jer ovo je ukazivanje na potencijalni broj onih koji ne pripadaju nacionalističkim pokretima. Ovo je mogućnost da se pozovu i partije iz Republike Srpske koje se bore protiv nacionalističkog režima u tom entitetu.

SDP je učinio veliki korak uključenjem političara srpske nacionalnosti u RS-u. Ovaj korak bi im uveliko pomogao u privlačenju pažnje njihovog glasačkog tijela.

Presuda u slučaju Sejdić i Finci donesena je još 2009. godine. U međuvremenu su na sličnim osnovama donesene presude u slučajevima Zornić i Pilav protiv Bosne i Hercegovine. Niz je prijava drugih građana i građanki baziran na ovakvoj diskriminaciji. Nacionalisti je ne mogu ukinuti niti žele.

Ukazivanje na obespravljenost, podrška manjinama, njihova zaštita i jednakopravnost u srži su liberalnih demokratija. Međunarodne institucije i razvijene demokratije Zapada moraju podržati ovakav nastup. Primjer iz Rumunjske je poučan. Predsjednik države je etnički Nijemac. Kandidatkinja za premijerku je bila muslimanka. Negativne slike iz zemlje bačene su u drugi plan upravo ovim činjenicama. Građani su, naravno, najbitniji i masovne demonstracije protiv korumpirane vlade na kraju su bile neminovnost.

Demonstracije u BiH ne mijenjaju ništa jer se vlast ne mijenja. Ujedinjenjem, makar simboličkim, makar donkihotovskim činom koji će ultimativno biti neuspješan, nenacionalisti imaju šansu upozoriti svijet na neophodnost radikalnih promjena u Bosni i Hercegovini. Neko mora povesti ovu inicijativu. SDP je najbrojnija partija, s najizgrađenijom infrastrukturom. Ostali ih trebaju podržati.