loader_50x90
loader_50x90
logo
Rubrika: Kolumne
Vučić i vučići
još 25 min. čitanja
ponedjeljak
16. April 2018.

Vučić i vučići

0:30
Srbijanski predsjednik nije baš hedonista kakvim ga zamišlja dvojac Dodik - Čović. Srbija je ove godine bila zemlja partner Sajma pa je njezin predsjednik nastupio po ukusu Zapada
Vučić i vučići
Vildana Selimbegović

Ništa u ovoj zemlji ne može proći bez (političkog) skandala, pa bi valjda tek bila iluzija očekivati da je nekako drugačije proteklo otvaranje 21. sajma u Mostaru. Istina, svjedoci tvrde da su se više od 800 izlagača iz cijelog regiona dobro družili, razmjenjivali iskustva i sklapali prijateljstva, zbog čega se zapravo ovakve manifestacije i organiziraju, pa i da se nisu mnogo obazirali na svitu političara koja ih je prvog dana pohodila, no u Bosni i Hercegovini godina je predizborna i domaća razmjena baražne vatre nije mogla utihnuti zbog ekonomskih veza. Najveći doprinos naravno dao je Dragan Čović, član Predsjedništva BiH i lider HDZ-a, koji se zdušno potrudio da sam predstavlja državni vrh. Predsjedatelja Predsjedništva i lidera SDA Bakira Izetbegovića izbjegao je sajamskom pozivnicom, kao da Predsjedništvo BiH nije pokrovitelj ovog događaja već samo HDZ, i još je prilično drsko objasnio kako “nije želio krnje Predsjedništvo BiH pošto je gospodin Mladen Ivanić na službenom putu”?! Čović je bio domaćin i predsjedničke večere koja će se sigurno produžiti do duboko u noć, kako je rečeno novinarima, valjda da shvate da je riječ o prijateljskom derneku. Gosti Člana Čovića su bili sve sami predsjednici: Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, Filip Vujanović, predsjednik Crne Gore, Boyko Borisov, premijer Bugarske, Andrej Plenković, predsjednik Vlade Hrvatske, Marinko Čavara, predsjednik Federacije BiH, Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, i makar jedna dama, Borjana Krišto, zamjenica predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Večeralo se u prestižnom ljetnikovcu Radobolja, jednom od najekskluzivnijih mjesta u Mostaru, kako su izvijestili mediji, dodajući da je u vlasništvu porodice Slezak: supruge i sinova čuvenog Dinka, koji je svojedobno založio imovinu da bi Čović izašao iz zatvora, a čija uspješna proizvodnja kladionica za rezultat ima poreski dug od 40 miliona maraka. Ovaj posljednji podatak - ta sića od poreskih dugova - bio je valjana ispričnica dr. Denisu Zvizdiću, predsjedatelju Vijeća ministara BiH, da akademiku, lideru i Članu ispričnicu za nedolazak pošalje uz pjesmu Večerajte, mene ne čekajte.

Bošnjaci su se sami izopćili iz ovog ukusnog druženja, požurili su da zaključe svi oni koji ne prate akciju HDZ-a BiH na izmjenama Izbornog zakona ove zemlje i akademikovu spremnost da se dogovori pod uvjetom da rezultat dogovora bude spisak njegovih želja. No, u jednom se prevario: srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić nije baš hedonista kakvim ga zamišlja dvojac Dodik - Čović. Srbija je ove godine bila zemlja partner Sajma, pa je njezin predsjednik nastupio po ukusu Zapada: “Moramo naći zajednički interes i shvatiti da će nam biti onoliko dobro koliko je dobrom našem susjedu. Ovakvi sajmovi potrebni su nam, jer se na njima obnavlja gradivo o važnosti suradnje i razmjene. Podijeljeni na sitne države i još sitnija tržišta, nemamo se čemu nadati u odnosima sa svijetom”, kazao je na otvorenju i jezikom Mirka Šarovića, ministra spoljne trgovine BiH, kome je valjda također nekom posebno sporom poštom poslana sajamska pozivnica, objasnio kako granice u ekonomiji predstavljaju nepotreban balast zbog čega se treba raditi na izgradnji zajedničkog jedinstvenog tržišta u regiji.

Istina živa: Dodik ga je pratio kao pravi dečko iz unutrašnjosti, kako neki srbijanski analitičari tvrde da zvanični Beograd gleda na predsjednika RS-a, ne krijući radost što je u predsjedničkom društvu. Akademik je svoj nastup prilagodio izbornim potrebama, pa je više nego o privredi pričao o Izbornom zakonu, a malo je i slavodobitno slao žaoke u pravcu Sarajeva sretan što ima onih koji traže dlaku u jajetu. No, da kajgana nije pečena, jasno je svima, pa i Vučiću od koga domaći vučići imaju šta naučiti. U Mostaru je nastupio predsjednički, ne dotičući se domaćih rasprava, državnički pomirljivo i nije propustio Mostarce pozvati u Beograd. Samo koju sedmicu ranije srbijanskoj se javnosti obratio “uoči velikog puta” i ispričao kako odlazi u Sjedinjene Američke Države ne u službenu posjetu, već da govori o privredi, razvoju zemlje i regiona, da traži prijatelje i poziva goste. Na prvi pogled reklo bi se skoro manje važno nego dolazak u Mostar, no to bi bila samo vizura domaćih vučića, onaj pravi zna šta radi jer je svjestan da u globalnim razmjerama cijeli ovaj region je zanemariva igra brojki. Baš zato treba naći recept kojim će se pojačati vidljivost i značaj. Da uspijeva, pokazuje i postmostarski odlazak u Berlin, gdje se sreo s kancelarkom Angelom Merkel i odmah potom ispričao kako je Srbija pred velikim i važnim, ali i bolnim odlukama.

Domaći vučići su uvijek pred velikim i važnim izazovima, koji ih ne bole, ali oni se redovito tiču njihovih partijskih, a nikako državničkih poteza. Da je drugačije, ne bismo svako malo gledali cijelu zemlju na ivici rata zbog njihovih poruka uvijek i iznova okrenutih samo jednom narodu, da ne kažem samo svome biračkom tijelu. A nije im lako: zorno to svjedoči ne samo SDA-ovo zbijanje bošnjačkih redova u Sarajevu već i akademikova šutnja na najavu Naše stranke da će biti još Hrvata pretendenata na mjesto u Predsjedništvu BiH, ali i Dodikova nervoza što se Srbima u RS-u više sviđa Vukota Govedarica od Željke Cvijanović. Čini se da ni Srbi ni Hrvati ni Bošnjaci nisu više ono što su bili, da ne kažem što bi lideri željeli da budu. Ovce na biralištu. Možda i zato što vide razliku između vučića i Vučića.