loader_50x90
loader_50x90
logo
Rubrika: Kolumne
Žuti karton Dodiku i Izetbegoviću
još 25 min. čitanja
utorak
12. Septembar 2017.

Žuti karton Dodiku i Izetbegoviću

0:30
Vučić je svoj primarni cilj dolaskom u Sarajevo ispunio. Uspio je održati imidž regionalnog lidera i faktora stabilnosti na Balkanu
Žuti karton Dodiku i Izetbegoviću
Ernad Metaj

Tri milijarde maraka! Puno je to para, i za Bosnu i Hercegovinu i za Srbiju! U pravu je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kada je to ustvrdio na pres-konferenciji nakon razgovora u Predsjedništvu BiH. Toliko prema procjenama stručnjaka Srbija duguje BiH za neisporučenu električnu energiju iz hidroelektrana Zvornik i Bajina Bašta jer se dijelom nalaze i na teritoriji BiH. Iz Srbije predlažu razmjenu teritorija sa BiH, po kojoj bi obje centrale u potpunosti ostale na teritoriju Srbije, a time bi se onemogućila bilo kakva arbitraža za eventualnu naplatu duga.

“O kakvim procenama govorite, gde ste našli 1,5 miliona evra? Bojim se da vas je neko pogrešno informisao”, bio je Vučićev odgovor na pitanje o mogućem priznanju duga.

Prema njegovom mišljenju, duga nema jer je u bivšoj zajedničkoj državi Srbija gradila ove centrale, a “prijateljska” razmjena teritorija prema pisanju srbijanskih medija se predlaže navodno zbog lakšeg održavanja i remonta hidroelektrana. Iako “istinski prijatelji”, dvije zemlje ne rješavaju ni pitanje povrata imovine bh. firmi u Srbiji. Vučić misli da često obje strane čuju samo sebe i da bi se otvaranjem ovog pitanja pokazalo da srpske imovine ostale u BiH ima više.

Zbog navedenog vjerovatno će ovu kolumnu mnogi shvatiti kao želju da se umanji značaj Vučićeve posjete BiH, iako to nijednog trenutka nije bila namjera. Spadam u one ljude koji iskreno žele vjerovati da ova posjeta može zaista biti novi početak u odnosima BiH i Srbije zajednički okrenutim EU. Zbog budućnosti, zbog vremena u kojem se prijateljstva lako kvare, posebno zbog novca, ne želim da se sutra neko naljuti jer misli da mu je onaj drugi nešto ostao dužan. Uz to ne smijemo zaboraviti i da su Balkanci ljudi skloni da se brzo posvađaju, posebno zbog međe.

Budimo realni, Vučić je svoj primarni cilj dolaskom u Sarajevo ispunio. Uspio je održati imidž regionalnog lidera i faktora stabilnosti na Balkanu. Nije do njega, nije Vučić toliko dobar koliko su ostali loši. Da jeste, ne bi ljudi poput Sergeja Trifunovića bili nezadovoljni stanjem u Srbiji, parafrazirajući da se tamo djeca ubijaju dok on samo priča o rastu BDP-a. Ne bi književnica i blogerka Miljana Barjaktarević pisala otvoreno pismo u kojem jasno navodi razloge zbog kojih s porodicom želi napustiti Srbiju. To je već problem Srbije, ne bih da se miješam u njihove unutrašnje stvari i hoću vjerovati Vučiću da se Srbija više nikad neće miješati u odnose unutar BiH. Ono što me brine je što se Srbija kao ni Hrvatska i ne moraju baš previše truditi da to rade sve dok postoje u vlasti BiH oni koji se susjednim državama lojalnije klanjaju od svakog prosječnog građanina te države.

Žalosno je bilo čuti lidera HDZ-a Dragana Čovića da bi se politička kriza u BiH mogla riješiti kada bi unutar BiH vodili razgovore kao što su to članovi Predsjedništva BiH učinili tokom posjete predsjednika Srbije. To je otvorilo prostor da Vučić poentira kako je za prijateljstvo potrebno dvoje, prebacujući odgovornost na BiH gdje o tom drugom treba da se dogovori najmanje troje. Pri tome, tokom Vučićeve posjete Sarajevu vješto se kao ključno apostrofirao odnos Srba i Bošnjaka, dok je lider SDA Bakir Izetbegović svojom voljom, ili tek protokolom, ostao prilično marginalizovan, da bi od njega naknadno čuli kako “ljudi u BiH vole Pakistan”.

Iako se prilikom zahvala Vučić i njemu obraćao, u pravilu trećem, ostalo je otvoreno pitanje da li u Srbiji traže novog sagovornika u Sarajevu. U tom kontekstu znakovite su dvije stvari, prvo pisana zahvalnost predsjednika Srbije upućena predsjedavajućem Vijeća ministara BiH Denisu Zvizdiću, a drugo izjava člana Predsjedništva BiH Mladena Ivanića da se nada kako će se u Sarajevu pojaviti političar koji će gledati u budućnost.

Posjetom Sarajevu, čini se, Vučić je poslao poruku i Miloradu Dodiku da u BiH osim njega postoje i drugi koji se mogu brinuti o interesima srpskog naroda. Sa odriješenom kesom Vučić je ovog puta umjesto u Banju Luku otišao u Istočno Sarajevo.

Čini se da je kabadahija iz Laktaša shvatio poruku i javno se oglasio kako bar privremeno odustaje od referenduma o neovisnosti RS-a. Neosporno, posjeta predsjednika Srbije našoj državi je veoma važna, ali da bi postala i istorijska, potrebna je iskrenost. Prvo Vučićeva, jer dolazio je on i ranije s lijepim riječima, ali su konkretni pomaci izostali. Baš kao i u istrazi o napadu na njega u Srebrenici, što jeste pljuska za BiH, kako kaže Čović, koji treba biti iskren i priznati ko trenutno upravlja Tužilaštvom BiH ili se makar pridružiti Draganu Mektiću kada pita - šta sve ne radi v.d. Gordana Tadić.