loader_50x90
loader_50x90
logo
Rubrika: Teme
Ljubavna mušica
još 25 min. čitanja
srijeda
14. Februar 2018.

Ljubavna mušica

0:30
Ni na Tantalovim mukama nijedan naš mužjak ne bi priznao da  ponekada traži pomoć hemije
Ljubavna mušica
Valentinovo

Ni ovog 14. dana februara, mjeseca mačijih mjaukanja i dubokih ljudskih uzdisaja, neću shvatiti tu Catherinu Zetu Jones i njenog Michaela Douglasa. Planetarna ljepotica, a hvali se kako zajedno sa mužem upotrebljava one pilule što od zrelih ljudi čine mladiće. Ili što ti je suvremeni demokratski svijet, kod nas te pilulice gutaju u većoj tajnosti nego najtežu drogu. Ni na Tantalovim mukama nijedan naš mužjak ne bi priznao da ponekada traži pomoć hemije. A, onda, čuo sam, neki to ne čine zbog vatrenijih noći, nego zbog boljeg kucanja srca. Tvrde da su to otkrili liječnici u Izraelu. Skužio sam već, sve te špekulacije oko medicine uvijek se završavaju kako su to ustanovili dr, mr, ph. u Americi, Maleziji, Japanu. Što dalje to uvjerljivije. Eto, recimo, jaje japanske prepelice. Kud nađoše baš japanske, kao da i mi nemamo svoje ptičice. Konzumirao sam to jednom u stilu – prepeličije jaje u kuću, doktor iz kuće. I nikada češće nisam odlazio u obližnju ambulantu. Poslije tih dalekoistočnih jajašaca pričali su i za neko blato. Kao popiješ ga razmućenog u vodi i sve boljke odmah nestanu. Ništa neukusnije nisam probao. Bolje je završiti u blatu, nego da je blato u tebi.

Sve te manje ili više simpatične laže narodnih liječnika i mangupskih faramaceuta dolaze desetljećima poslije našeg prodavanja čarobnog napitka zvanog “španjolska mušica”, koji je, čak, bio poznatiji i od muške vode iz Kladnja. To vam je eleksir koji čuda čini i posebno se dobro manifestira kod dama. Ako niste u dobroj kondiciji bolje vam je da bježite, govorili su nam stariji. Otvorenih usta slušali smo razne priče o slatkoj “mušici”. I sve bi ostalo na slušanju da nam jednog dana nije sinula lampica. Imali smo jednog drugara koji nije iz ekipe, ali je volio da se petlja po našem kvartu. Čak se bio i zaljubio u jednu naočitu rukometašicu što je stanovala u blizini sarajevske Tehničke škole, kod današnjeg Hotela Holliday. Ubacivao joj se mjesecima i kada je već pomislio da je uspio, doživi tuš o kojem nam se jadao.

- Hodamo mi po Vilsonovom, najmračnijem šetalištu uz obalu Miljacke. Svuda oko nas parovi se miluju u tami, a samo ja ne smijem ni za ruku da je taknem. Sta ću kud ću, pokušam jednom i zamalo ne dobih šamar.

Fin, zaposlen momak svaka bi ga poželjela osim ljute sportašice.

- Jesi li čuo za “španjolsku mušicu”?

- Šta je to?

- Posebna vodica koja lomi i najstidljivije cure.

- Ma, kakva vodica, ljudi, čujete li vi šta je moj problem – jada se muškarac muškarcima.

- Zbog tvog problema ti i govorimo. Izvedi je negdje na sok, pa joj neprimjetno u čašu naspi nekoliko kapi “mušice” i vidjet ćeš drastične promjene.

- Kakve promjene?

- Iznenada će je uhvatiti želja da te stalno ljubi. Valja ti to izdržati.

- Odlično, gdje se može nabaviti ta sveta tekućina – upalio se.

- Mi ćemo to za tebe učiniti, samo košta.

- Sigurno je skupo? – zabrinuto će.

- Nije puno, za sto dinara dobit ćeš dva deca što je dovoljno za pola godine, godinu.

- Može li za pet banki, puno je to – cjenka se.

- A to ti je onda samo deca. I pazi, nemoj slučajno da probaš!

Najteži zadatak bio nam je da pronađemo lijepu malu staklenku, koja ce podsjećati na apotekarske.“Španjolsku mušicu” lako smo natočili jednostavnim odvrtanjem kućne slavine. Nakon tri dana, jer nije lako doći do tekućine koja donosi uzbuđenja, uz još nekoliko stručnih savjeta, isporučili smo robu i petobanka nam se našla u ruci. Nas nekoliko trgovaca uhvatili smo prvi tramvaj što vozi ka Baščaršiji i stigli do nikada zaboravljenog “Carigrada”. U slastičarni naše mladosti sve je bilo po dinar. I šampita i krempita i baklava i tulumba.

Sutradan on još tužniji. Drži se za obraz. Kaže još mu u ušima zvoni od jakog dlana eksplozivne rukometašice.

- Jesi li uradio kako smo ti rekli?

- Naravno da jesam!

- U što si joj stavio kapljice?

- U koktu! Bome sasuo cijelu flašicu.

- Ma, rekli smo ti u oranžadu. “Mušica” djeluje samo u tom soku. Nego da ti pomognemo ostalo nam je još malo vodice, dobit ćeš to od nas na poklon. Ali, pazi ne ide u koktu.

Trk na jednu od kućnih česmi i ponovo malo hladne, bistre vode sa ondašnjih izvora ispod Trebevića. Sav sretan ponovo je zagrlio novu staklenku i odjurio na sastanak. Mi pažljivo za njim. Prvo su bili u jednoj od kavana. Lijepo smo vidjeli, drugarica rukometašica je pila orandžadu. Da li joj je uspio nešto staviti u čašu? Krenuli su potom prema mostu Vrbanja, pa onda laganim korakom u mrak Vilsonovog šetališta. Sve klupe i lipe bile su zauzete. Valjalo je našem drugaru noga za nogom ka mostu “Bratstva i jedinstva”. Teško nam je bilo zapaziti u mraku da li šta pokušava, ali nakon 200, 300 metara začuli smo ženski uzvik i prasak udarca. Iz mraka je pored nas projurila izvajana djevojačka figura. Onda smo ugledali i njega kako se, činilo se, tetura. Sakrili smo u tmini, nije nas primijetio. Sutradan kao da su mu sve lađe potonule. Neprimjetno se svako malo hvatao za stomak. “Španjolsku mušicu” nije spominjao, niti smo ga pitali. Znali smo sve, ali nismo očekivali da nasa rukometašica umije tako dobro da opali. Ustvari, uvijek se govorilo da je rukomet grub sport.

I dok završavam ovaj pomalo seksualno stimulativni prilog iznenada osmijeh na licu. Prisjetio sam se nekog od davnih Splitskih festivala kada je ondašnji mladi zagrebački novinar, danas poznat po kolumni “Gladijator”, pomno slušao naše upute kako da zavede jednu od tada poznatijih pevaljki. Ubijedili smo ga da se dama predaje nakon dva kamparija. I zavodnik istarskih korijena krenuo je sa jednim, pa drugim kamparijem, a umjetnica se nije zaustavila do drugog litra. Ko zna da li bi i tada da nije skužila da je vrijeme da pažljivo pod ruku pulskog Don Žuana, što se njihao kao palma na buri, odvede do recepcije hotela. Od cjelovečernjeg zavođenja nas je srcelomac ujutro imao samo užasnu migrenu i mamurluk.

Kako li će biti tek onima što će, možda i ovog 14. februara, Svetog Valentina ili Dana zaljubljenih, uzalud potrošiti pilule nade i spasa zvane – viagra.

Ako nisu bili Don Žuani ili Kazanove sigurno su, bar, spasili srce. Jer viagra je, da podsjetim, skontana da čuva herciku, a ne da uzbuđuje neke druge, da li manje važne, organe.