loader_50x90
loader_50x90
logo
Rubrika: Izložbe
Riječki muzealci u akciji
još 25 min. čitanja
subota, 13. Januar 2018.

Riječki muzealci u akciji

Riječ je o europskom projektu u kojem partnerski sudjeluje 10 europskih kulturnih institucija, među kojima je i riječki MMSU

U Rijeci u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti (MMSU) dva izložbena noviteta. Izložba “Crne krabulje” o migracijama i izložba Tome Savića Gecana “Bez naziva 2017”, kojom se ovaj hrvatski konceptualni umjetnik prvi put predstavlja riječkog publici. Izložbe su dio međunarodnog projekta Risk Change, koji se bavi pitanjima i problemom migracija u današnjem društvu.

Migracijski procesi

Riječ je o europskom projektu u kojem partnerski sudjeluje 10 europskih kulturnih institucija, među kojima je i riječki MMSU. U sklopu projekta Risk Change kroz različite kreativne, umjetničke, znanstvene i interkulturalne pristupe potiče se rad na izgradnji mreže između migracijskog i lokalnog stanovništva u zemljama partnericama projekta, a s ciljem integriranja migranata u pojedine lokalne sredine. Projekt i izložbe dio su programske linije Kuhinja - Centar za kreativne migracije koju ovaj riječki muzej razvija unutar četverogodišnjeg programa Europska prijestolnica kulture Rijeka 2020 - Luka različitosti, a uz podršku programa Kreativna Europa Europske unije, Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Rijeke.

Izložba “Crne krabulje” bavi se migracijama na razini svakodnevice jer u svakodnevnom životu migracije po pravilu proizvode neku vrst ekscesa. Migracijski proces, ističu priređivači, ne može biti rezultat stabilnog stanja, već određene vrste prekoračenja: ovlasti, granice, mjere ili propisa. Na izložbi “Crne krabulje” predstavlja se 12 autora iz Hrvatske i inozemstva. Sudjeluju umjetnici koji su se javili na javni poziv riječkog Muzeja, dok je radove selektirao stručni žiri.

Izložba nadilazi statistike o razmjerima migracija i slične podatke. Selekcijom umjetničkih radova naglašava se da su migracije bezvremenski, univerzalni fenomen, pri čemu su teme lomljivosti ljudskih veza, osjećaji nesigurnosti i odbačenosti dugotrajna umjetnička preokupacija. Ono što je u fokusu odabranih umjetnika, to je sagledavanje migracija s različitih aspekata, pogotovo emocija i psihološkog stanja ljudi koji su prisilno izmješteni iz svojih domova. Obličje doma u instalaciji “Highlife” Cristiana Bertija i Cana Sungua simuliraju kartonski zidovi, a u toj imaginarnoj stvarnosti vrte se nigerijski filmovi s videokaseta. Filmovi iz domovine simbol su doma brojnim nigerijskim migrantima, objašnjenje je autora u kontekstu deficita socijalne integracije o kojem govori.

Vlastiti prostor kao oblik otpora socijalnoj izolaciji prikazuje dokumentarac Marianne Christofides “Nedjelje u Nikoziji”, gdje se bilježe nedjeljna okupljanja radnih migrantica. Videoinstalacija “Limb” Laurenta van Lanckera sadrži prizore iz migrantskog kampa kojima se opisuju osjećaji dezorijentiranosti i beznađa ljudi prinuđenih da u potrazi za boljim životom krenu na put u nepoznato. Problem kontrole mobilnosti unutar propisanog administrativnog okvira i savladavanje granica kao iskustvo zbrke i sukoba zaokupljaju Anu Sladetić u videoinstalaciji “Sudaranje”, dok video “Sweet Dreams Are Made of This” Carlosa Airesa aktivira simboliku moći i raskoši kroz snažnu vizualizaciju kontrasta i metaforični ples tanga dvojice zakrabuljenih pripadnika španjolske specijalne policije.

Aktivacija nasilja kao opće mjesto glavna je preokupacija videoinstalacije “Rio de Janeiro, Illegal City” autora Rafucka, koji paralelno prati sportske spektakle kao što su otvaranje Olimpijade ili Svjetsko nogometno prvenstvo i svakodnevnu borbu siromašnih stanovnika grada za osnovna građanska prava. Elejan van der Velde u instalaciji “Bez naslova (Crna materija)” istražuje pojam vremena u uvjetima života dugotrajne neizvjesnosti, fotografska serija “Granice“ Davora Sanvincentija bavi se promišljanjem prostora i odnosom pokretljivosti i zapreke. Izrazito personalizirani, poetski, dokumentarni, kritički pristupi, na sjecištu politike i poezije, sumiraju priređivači izložbe “Crne krabulje” ujedno i druge epizode projekta Risk Change.

Na izložbi se vrte i filmski radovi Miroslava Mikuljana iz 1970. te radovi Aleksandra Grbina koji kartografske motive transformira do metafizike. “Crne krabulje” se održavaju u novom prostoru MMSU-a Benčiću, kustosica izložbe je Ksenija Orelj. Izložbu prati i filmski program u riječkom Art-kinu Croatia, a u ovom kultnom filmskom kutku prikazuju se domaći filmovi o temi migracija u izboru Diane Nenadić. Sve do 22. sljedećeg mjeseca, dok traje izložba, organiziraju se razgovori s autorima i teoretičarima, edukacije u suradnji sa školama, osigurano je i stručno vodstvo kroz izložbeni postav.

Telefonska sekretarica

U okviru EU projekta Risk Change MMSU premijerno predstavlja riječkoj publici rad Tome Savića Gecana. Nagrađivani zagrebački konceptualac, 50-godišnji Savić Gecan, koji je svojedobno predstavljao Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu, poznat je po svojim istraživanjima međusobnog utjecaja i odnosa na relaciji promatrač, izlagački prostor i sustav u kojem funkcioniraju umjetnik i publika. Propituje pitanje legitimiteta umjetnosti. Tako je u Rijeci publiku dočekao prazan ali svježe pofarban prostor Malog salona. U boju kojom je prekrečena galerija ubačen je stakleni prah skrhanih čaša iz kojih se pijuckalo na otvorenju izložbe u Bruxellesu prije 12 godina, a koje su pretopljene iz prethodno skinutog galerijskog prozorskog stakla.

Rad Tome Savića Gecana u cjelini prototip je antipopularne umjetnosti, u mjeri u kojoj publiku ostavlja gladnom slika i sadržaja, pojašnjavaju priređivači. U kontekstu izložbe podsjeća se da je ovaj autor imao radove u kojima nije niti bilo izložbe već je posjetitelj mogao obrnuti broj telefona na koji se odaziva telefonska sekretarica sa snimljenom interpretacijom umjetnikove zamisli od strane kustosa.