loader_50x90
loader_50x90
logo
Rubrika: Književnost
Arhaično i futuristički o svevremenom Maku Dizdaru
još 25 min. čitanja
četvrtak, 12. Oktobar 2017.

Arhaično i futuristički o svevremenom Maku Dizdaru

Stotinu godina od rođenja jednog od najznačajnijih bh. pjesnika bit će obilježeno 17. oktobra svečanom akademijom u NP-u Sarajevo

Sedamnaestog oktobra navršava se stotinu godina od rođenja Maka Dizdara, jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjesnika. U Fondaciji “Mak Dizdar” tokom cijele godine različitim programima obilježavali su ovaj veliki jubilej, a kruna će biti svečana akademija, koja će se održati 17. oktobra u 20 sati, na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo.

Za koncepciju programa, od ideje do režije, bila je zadužena Belma Bešlić-Gal, koja nam je ispričala:

- Polazna točka je estetika Maka Dizdara. Prije godinu kada su me pozvali iz Fondacije da režiram ovu svečanu akademiju razmišljala sam kako bi se najprije mogao ispoštovati njegov estetski izražaj, a u isto vrijeme pokušati na inovativan način da se projiciramo u bezvremeni kontekst. Jezik je bezvremen, a u suštini Makov jezik je svevremen, jer ono što tematizira u svojim pjesmama važi za sva vremena. Možemo aplicirati na društvo od prije 2.000 ili 500 godina, ali i na naše doba. U suštini, on tematizira čovjeka, unutrašnje konflikte, smrt, ljubav...

image
Dizdarevi stihovi podići će pozorišnu zavjesu

Snoviđenje

Da je s tim u vezi koncipirala određene programske tačke i kombinovala arhaično s futurističkim, istakla je Bešlić-Gal:

- Druga bitna komponenta je da želim na toj sceni prikazati čistilište, mada je to prejaka riječ, ali neko stanje snoviđenja, kao podsvijest na granici ludila. Odnosno, sve ono što čini suštinu čovjeka koja je totalno odvojena od naše realnosti. I sve to postići - estetikom, muzikom, kompozicijom i svjetlom.

Kako veoma važnu ulogu imaju svjetlosni efekti jer oni kreiraju drugačiji prostor, Bešlić-Gal pojašnjava:

- Nemamo nikakvu scenografiju. Naš pristup sceni je veoma minimalistički. U suštini, svjetlosne projekcije i dizajnirana rasvjeta stvaraju atmosferu. Kostimografija, kao i pokreti ansambla glumaca na sceni imaju važnu ulogu. Redukcijom i minimalizmom oslobađamo i dajemo prostor riječi i muzici. Jednostavno da očistimo prostor od bespotrebnih scenografskih komponenti, nekog kiča, radimo sa simetrijama, apstraktnim projekcijama čisto da damo prostora izražaju.

Od Bešlić-Gal saznajemo da će iz Austrije doputovati umjetnica Julia Zdarsky. Riječ je o jedinstvenoj umjetnici Starsky, čiji se projekti implementiraju diljem svijeta. Ona donosi kompletnu opremu, dovodi i asistenticu, te će biti zadužena za svjetlosne projekcije i rasvjetu.

Dizdarevi stihovi podići će pozorišnu zavjesu: Ova ruka kaže ti da staneš/i zamisliš se nad svojim rukama. U umjetničkom dijelu programa učestvovat će vokalni ansambl Etnoakademik, a poeziju Maka Dizdara čitat će glumci Džana Džanić i Muhamed Hadžović u formiranim blokovima s nazivima Dan odmora, dan sedmi ili Ljubav (odabrana poezija Maka Dizdara: “Sirena”, “Penelopo”, “Kosana”, “Gorčin”) te Zapis o nadi (odabrana poezija Maka Dizdara: “Zapis o odlasku”, “Zapis o časti”, “Zapis o nadi”). U aranžmanu Nataše Mirković i Filipa Gavranovića publika će čuti pjesme “Modra rijeka” i “Slovo o čovjeku“. Nataša je umjetnica fantastičnih glasovnih mogućnosti i jedinstvenog sentimenta. Gavranović će je pratiti na električnoj gitari.

image
Bit će prikazan dokumentarni video “Mak 0.1” i “0.2”, a nastupit će i KUD Baščaršija

Začarani krug

Bit će prikazan dokumentarni video “Mak 0.1” i “0.2”, a nastupit će i KUD Baščaršija (ženski vokalni ansambl, kvartet tradicionalnih instrumenata, plesni ansambl).

Kolo je posljednja tačka muzičko-scenskog dijela programa cjelokupnog vokalnog, instrumentalnog i plesnog ansambla. Tekst pjesme “Kolo” služi kao tekstualni predložak vokalno-instrumentalne kompozicije, a Gluho kolo je polazna koreografska referenca. Belma Bešlić-Gal tumači posljednju scenu riječima:

- To nije standardno kolo. Služi kao polazni konceptualni momenat, ali ga dekonstruišem. Radi se o tome da kada posmatramo naše društvo, mi smo konstantno u nekom začaranom krugu iz kojeg nismo sposobni izaći. Interesantno je da je kolo sastavni dio našeg kulturnog identiteta. Kada ga prenesemo na društvo, na mentalitet, neku kolektivnu psihologiju, kako funkcionišemo, zaključujemo da nismo u stanju probiti začarani krug i napustiti ga. Kad analiziramo poeziju Maka Dizdara, u suštini - ona je crna. I kad se pojavi tračak nade, opet se vraća u pesimizam. Spas je u uzdizanju iznad svega toga. Možda u smrti i bijegu u bezvremenost.