loader_50x90
loader_50x90
logo
Rubrika: Muzika
Izvan vremena za sva vremena
još 25 min. čitanja
petak, 12. Januar 2018.

Izvan vremena za sva vremena

Dom mladih - Rock maraton

Želimir Altarac Čičak, jedan od najuticajnijih kreatora sarajevske muzičke scene, organizator koncerata i velikih rock spektakala, inicijator tradicionalnih pop rock festivala i voditelj mnogih radio i TV emisija, novinar i publicista, nedavno je objavio knjigu “Antikvarnica snova” koja predstavlja svojevrsnu autobiografiju/monografiju, što je bio i povod našem razgovoru.

Kako je tekao proces stvaranja “Antikvarnice snova”?

- Već više godina radim na tome. Knjiga je sastavljena od priča koje prate kako se kalila sarajevska pop rock scena od samih početaka 60-ih godina pa do današnjih dana, a čiji sam bio, pa i ostao aktivni učesnik, na razne načine u raznim periodima njenog stvaranja, djelovanja i afirmisanja pop rock kulture.

Prijateljstvo pobjeđuje

Te priče su nastajale polako i tako sam ih bilježio. One su dio mog života, kao i mnogih njenih direktnih učesnika pa i pratilaca svih tih putešestvija tokom proteklih decenija.

Knjiga je nedavno doživjela i koncertnu promociju u Domu mladih, da li ste zadovoljni odzivom kolega?

- Da. Zadovoljan i ponosan jer se i u ova teška vremena u kojima živimo, gdje je novac sreća sva i gdje su umnogome ljudske vrijednosti i vrline devalvirane do dna, ipak pokazalo i potvrdilo da iskrena prijateljstva ostaju izvan toga. Tu su bili samo neki od mojih prijatelja sa kojima sam decenijama uspješno sarađivao i koji su bili za taj datum slobodni.

Tako sam okupio malu ekipu predstavnika različitih muzičkih žanrova od veterana Vatrenog poljupca, te njihovih mlađih sljedbenika Osvajača iz Kragujevca, sarajevskih bendova srednje generacije kao što su Regina i Konvoj i novijih imena Kablovi, Starbridge i Foxy Head. Bombaj štampa, sa Brankom Đurićem Đurom koji je jedva pronašao slobodan termin zbog svoje “Đurologije”. Moram posebno istaći da su svi učesnici ove moje koncertne promocije “Antikvarnice snova” pod nazivom Druženje izvan vremena za sva vremena nastupili bez honorara i tako mi pomogli u realizaciji ideje da na ovoj fešti ulaz bude slobodan, još jednom dokazavši da u ovom nesretnom poslijeratnom vremenu, ipak prijateljstvo pobjeđuje sve barijere. Najveći neprijatelj svakom nacionalizmu je rokersko bratstvo i jedinstvo.

U samom uvodu govorite da knjiga nije enciklopedijsko-hronološka historija muzičke scene u SFRJ i BiH, pa hoćete li nam reći šta, zapravo, predstavlja?

- Baš tako i zabilježih. To je jedna antikvarnica želja i snova mojih prijatelja i ljudi, koji su svoj život posvetili muzičkoj umjetnosti i pop rock kulturi, i koji su bili njeni aktivni učesnici od pionirskih dana do danas, te vječnih romantika, sanjalica, buntovnika koji su svojim pjesmama iskazivali svoje emocije i slike vremena u kojem žive, pjevajući o slobodi, ljubavi, mržnji, nadanju, vjerovanju, gubitnicima, pa i onih što samo pjevušiše tra la la. Moja autobiografija predstavlja zapise koji bilježe te događaje iz naše pop rock istorije, a vrijeme je pokazalo da bez obzira na sve protekle decenije, oni ostaše zabilježeni u našim srcima i sjećanjima kao prve ljubavi bez obzira na sva događanja i zbivanja, kroz koja smo prolazili kasnije sa manje ili više sreće i uspjeha. Odlučio sam da to bude moja autobiografija/monografija koja bilježi neke od tih događaja svojim pričama i slikama. Motivisali su me i komentari pratilaca mog FB profila po objavljivanju nekih fotki sa njihovim sjećanjima, ili neki njihovi postovi sa sačuvanim ulaznicama ili akreditacijama sa koncerata koje sam organizovao prije tri ili četiri decenije. Knjiga je u startu pobudila veliko interesovanje i za ovih nešto više od mjesec dana našla se na trećem mjestu sarajevske knjižare Svjetlost među najtraženijim izdanjima.

Kroz knjigu ste spomenuli brojne priče o ljudima, muzičarima, događajima... to je materijal za nekoliko knjiga, pa da li je sve to bilo teško složiti u jednu cjelinu, u jednu knjigu?

- To mi je bio jedan od najtežih zadataka pri izboru priča za ovu knjigu. Istina, ostalo ih je još koje nisu tu našle svoje mjesto, ali one najbitnije su tu. Podijeljene su po poglavljima: “Moja poetska sanjarenja i snoviđenja” iz vremena mojih poetskih dana i saradnje sa Indexima na pjesmama “Negdje na kraju, u zatišju”, “Svijet u kome živim” i “Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla”, te “Jedan od tih dana - Sloga” naše mladosti 1977-1982.”, “Zlatni dani Doma mladih” sa pričama o Festivalu pop rock grupa BiH - Nove nade, nove snage, Yu heavy metal festivalu sa svim izvođačima i Muzičkom video art klubu, kao aktivnostima koje sam pokrenuo od 1894. do 1992. godine kao muzički urednik i organizator koncerata, te priče “Rock maratoni prijateljstva i jedinstva”, “Ploveći radiotalasima” itd.

Na putu ka zvijezdama

Izdvojio sam i dvadeset intervjua u poglavlju nazvanom “Na putu ka zvijezdama” od 1980. do 1991, gdje se može pročitati šta nam zbore Davorin Popović, Milan Mladenović i Margita Stefanović (EKV), Bora Đorđević, Momčilo Bajagić Bajaga, Josipa Lisac i Massimo, te od 1993. do 2016, gdje ću spomenuti samo neke od preostalih četrnaest: Goran Bregović, Zdravko Čolić, Dražen Žerić, Saša Lošić, Zlatan Stipišić Gibonni, Damir Urban, Rambo Amadeus, Mile Kekin, Edo Maajka itd. Priznajem, izbor nije bio lak, ali pričaju o vremenu koje živjesmo i svijetu u kojem živimo pa neka ostane zabilježeno to naše druženje i saradnja izvan vremena za sva vremena.

Iz Vaše perspektive, kakva nam je danas scena u odnosu na onu nekad?

- Ovoj današnjoj poslijeratnoj generaciji ukradena je mladost. Malo toga je lijepog čega se mogu sjećati, ne samo u umjetničko-kulturnom životu nego uopšte u zajedničkom druženju i odrastanju. Te nacionalističke, etničke podjele stvaraju strah, a svaki strah nosi mržnju. Nedostaje više komunikacije među mladim ljudima, pa i onim starijim. Sve to umnogome utiče na kulturna i muzička zbivanja u Sarajevu, pa i ovako nacionalno podijeljenoj BiH. Nova sarajevska pop rock scena bori se za opstanak, samo neki imaju neku egzistencijalnu sigurnost od onog što vole da rade. U svojoj “Antikvarnici snova” sam napisao: “Mnogi asovi sarajevske pop rock scene iliti pop rock škole više ne žive u svom rodnom gradu, ali ga dostojanstveno predstavljaju svojim pjesmama pjevajući o njemu gdje god da bitišu, djeluju i stvaraju. I znate u čemu je fol? Tim Sarajlijama pored svih popratnih egzibicionih aktuelnih zbivanja, niti pojedinačno, niti kao pop rock reprezentaciji BiH, još uvijek nijedan muzički centar sa podneblja ex-Yu ne može preuzeti epitet njenih šampiona”.