loader_50x90
loader_50x90
logo
Rubrika: Sarajevo
Redžep je najbogatiji čovjek
još 25 min. čitanja
četvrtak
5. Oktobar 2017.

Redžep je najbogatiji čovjek

Donosimo vam priču o Redžepu Grabusu, učitelju koji djecu vodi na planine, uči kako preći ulicu, objašnjava kako se zapravo mjeri temperatura...
Redžep je najbogatiji čovjek
Djeci drugog razreda četiri časa svakog dana su previše/ Didier Torche

Učitelj naglašava da danas svi žele da rade u gradu, pa makar na birou proveli 10 godina. Na selo niko neće

Čovjek koji izmami najviše dječijih osmijeha, ispuni najviše dječijih želja, nauči ih prvim slovima i brojevima, ali i raznim vještinama sasvim sigurno je najbogatiji čovjek, a upravo takav je učitelj Redžep Grabus. Dugogodišnje iskustvo u radu u školi, ali i iskustvo planinara, alpiniste, izviđača, ljubitelja prirode vjerno prenosi na generacije učenika.

image
/Didier Torche

 

Česte zamjene

- Upisao sam Pedagošku akademiju 1976. godine, na nagovor sestre. Uvijek sam volio djecu i nikada se nisam pokajao. Tog 11. oktobra 1979. godine sam diplomirao i počeo tražiti posao. Predavao sam svakodnevno molbe, ali tada je bilo više mogućnosti. U radnoj knjižici imam upisana i po dva ili tri dana rada u nekim ustanovama. Od 1979. radio sam i kao poštar u hadžićkim i selima oko Pazarića. A često sam mijenjao kolege i kolegice u školama. U Jablanici sam nekoliko sedmica mijenjao kolegicu i to mi je bilo jako uzbudljivo, jer sam bio druga smjena i vozario sam svakodnevno iz Pazarića. Dvije školske godine sam radio u kombinovanom odjeljenju u OŠ Pazarić, područno odjeljenje Lokve, što je danas u BiH rijetkost. Čas je trajao 45 minuta, a u razredu sam imao učenike prvog, drugog i trećeg razreda. I tog perioda se sjećam, jer sam imao mnogo problema zimi kada je trebalo pješke doći na posao. Znao sam pužući dolaziti, jer je na tom području sudar mediteranske i kontinentalne klime, te se zbog vjetra bilo nemoguće ispraviti. Radio sam i u Pazariću, u posebnom odjeljenju u kojem su bili učenici s poteškoćama, i napokon dobio posao 1984. u OŠ “Džemaludin Čaušević”, tadašnjoj “Pavle Goranin”. Prvu godinu sam radio u produženom boravku, a zatim sam 1985. dobio svoj razred, priča tek dio svoje bogate karijere Grabus.

image
/Didier Torche

Generacije i generacije učenika je iškolovao učitelj Redžep i svi ga i danas spominju sa ogromnom ljubavlju. A, kako i ne bi. Nema planine oko Sarajeva na koju nije odveo učenike, praktično im pokazao u meteorološkim stanicama kako se mjeri temperatura, na raskrsnicama kako se prelazi ulica, na igralištu kako ostaviti uredan prostor iza sebe... Rijetki su vikendi da sa grupom učenika nije na izletu.

image
Grabus: Razumijem roditelje/Didier Torche

Sa pet godina Redžep je otkrio strast prema planinarstvu. Godine 1978. upisao je kurs u čuvenoj Sarajevskoj školi alpinizma. Dvije godine kasnije je položio ispit za zvanje alpinista Planinarskog saveza BiH, te je završio i kurs spašavanja i registrovan je kao samostalni spasilac. Osvojio je vrhove BiH i regiona, ali i dva puta Mount Blanc, najviši vrh Alpi poznat i kao krov Evrope. Zato roditelji s punim povjerenjem šalju svoju djecu s učiteljem koji uljepšava njihovo djetinjstvo.

image
/Didier Torche

- Teško mi je što danas roditelji nemaju vremena da se malo više posvete djeci. Nemaju vremena za druženja, prirodu, postali su robovi savremene tehnike. Nemam ništa protiv toga, ali u svemu treba imati mjeru. Djeca više ne razgovaraju, slabija im je koncentracija, nemaju strpljenja, sve su to posljedice prevelikog konzumiranja novih tehnika. Roditelji nemaju vremena da jednom mjesečno dođu na informacije. Razumijem i da je teško vrijeme. Sve se to odražava na porodicu, ali moramo znati šta nam je prioritet. I djeca su drugačija nego prije 20 ili 30 godina. U školu ih prate nezadovoljni roditelji, nekada im nemaju dati novac za sendvič, nesretni su zbog bezuspješnog traženja posla. S druge strane, imamo roditelje koji rade po cijeli dan da bi preživjeli, nemaju vremena niti snage da se posvete djeci. Sve to utiče na ponašanje učenika u školi, priča učitelj i naglašava da je bespotrebno i zatrpavanje djece školskim obavezama, velikim brojem predmeta, časova.

image
/Didier Torche

Žal za starim sistemom

Redžep Grabus žali za nekadašnjim vremenima kada se prosvjetni radnik više poštovao, žali za sistemom u kojem su se učitelji nešto pitali, a danas se odluke donose bez ikakve konsultacije s njima.

image
/Didier Torche

- Trenutno sam učitelj u drugom razredu. Djeca imaju svaki dan četiri časa. To je za njih previše. Poslije četvrtog časa djeca su iscrpljena, umorna. Mi koji provodimo vrijeme s njima u učionici to vidimo, ali oni koji odlučuju to ne vide. Sve što predložimo, ne prihvati se, tvrdi Grabus.