loader_50x90
loader_50x90
logo
Rubrika: Nogomet
I to se moralo desiti - najveći zabavljač u historiji fudbala rekao posljednje zbogom
još 25 min. čitanja
srijeda
17. Januar 2018.

I to se moralo desiti - najveći zabavljač u historiji fudbala rekao posljednje zbogom

Stigla vijest iz Brazila
I to se moralo desiti - najveći zabavljač u historiji fudbala rekao posljednje zbogom
Ronaldinho rekao 'zbogom' fudbalu / EPA

Dok smo ga gledali kako, s vječnim osmijehom na licu, pleše po terenu sa loptom u nogama, izvodeći pritom nevjerovatno zahtijevne i mnoge dotad neviđene čarolije kao da su najlakše na svijetu, negdje u pozadini naših umova stajala je neupitna i neizbježna činjenica da će se i taj njegov ples jednom završiti. Bili smo svjesni toga, jer sve što započne ima i svoj kraj, ali nismo o tome željeli predugo razmišljati. Nismo, jer bi zaboljelo. Nismo, jer smo svi, bez obzira na boju dresa koja nam je blizu srca, znali da će, dana kada se to desi, fudbal dobiti masivan udarac u bradu. Udarac koji će ovu plemenitu igru ozbiljno potresti, pa možda i nokautirati. Primao je fudbal i ranije teške udarce, opraštale su se i ranije ogromne veličine, samo u godini iza nas njih bar pet, ali svi oni su, ma koliko veliki, imali jednu stvar koja im je bila zajednička - fudbal su shvatali ozbiljno. On nije, a svejedno je ostavio neizbrisiv trag, poput Armstronga na mjesecu. I u tome, baš u tome je bila veličina čovjeka, legende i, od danas, besmrtnika kojem su ovi redovi posvećeni. Njegovo ime je Ronaldo de Asis Moreira, ili jednostavnije, kako se nama urezao u srca, Ronaldinho.

Fudbalska igra je stara skoro dva vijeka i tijekom tog vremena loptu su milovali mnogi umjetnici, virtuozi i čarobnjaci. Ali, ostaće neupitno nakon današnjeg dana da ta veličanstvena sferična dama napunjena zrakom nije imala boljeg ljubavnika od zubatog Brazilca. Niko prije, a ni poslije njega nije tako mamio uzdahe fudbalskih zanesenjaka i niko se nije toliko zabavljao radeći to.

Nije želio vrijedno raditi kao Cristiano Ronaldo. Nije skupio ni trofeja, ni golova koliko ih ima Lionel Messi, ali u tome i nije bila njegova veličina. Mnoga djeca su zbog nasmijanog umjetnika počela igrati nogomet, a to je trofej od kojeg nema većeg. On je to znao.

Kada govorimo o njegovoj magiji, svi poštovaoci njegovog lika i djela se slažu da je najveći trag ostavio u Barceloni. Ono što je Ronaldinho Gaucho, momak iz Porto Alegrea, radio s osmijehom na licu braneći boje Blaugrane, teško da će iko ponoviti. Radio je to kratko, tek toliko da ostanemo željni za još i da se vječno pitamo - je li mogao još bolje?

Sergio Ramos još uvijek kišnim i tmurnim danima osjeća posljedice onog "loma kičme" na Santiago Bernabeu. Ali, kao što je Buffon jednom rekao za primljene golove:"Da sam odbranio neke od njih, uništio bih prava remek-djela", tako sam siguran da je i Sergio Ramos davno oprostio svom kolegi taj neprevaziđeni dribling i da bi pristao ponovo biti žrtva istog, samo da ga još jednom vidi kako graciozno pleše po terenu Santiago Bernabeu stadiona.

Lionel Messi je možda najbolji strijelac El Clasica svih vremena i noćna mora

ljutog madrdskog rivala, ali niko nikada nije onako jako, drsko i bezobrazno, a opet tako veličanstveno privatizovao Santiago Bernabeu kao Ronaldinho te noći. Plesao je sambu, a uglađena madridska aristokratija je stajala na nogama i oduševljeno, gotovo bogobojažljivo udarala dlanom o dlan, u čast njegovog veličanstva sa prašnjavih ulica Porto Alegra. Ne postoji zlatna lopta, ni kopačka koja to može nadmašiti.

Svaki put kada se bude pisalo o tom, ali i ostalim velikim majstorijama ovog fenomena, slike će oživjeti, baš kao što su oživjele danas. Bez tehnologije, googlea ili youtubea vidjećemo taj trzaj iz koljena protiv Chelseaja i slalom(e) protiv Real Madrida. Slobodnjak protiv Werdera i lobovanje Davida Seamana. To je naslijeđe koje je on ostavio. Zar može više?

Danas neću spominjati trofeje, iako ih je bilo ne mali broj, jer sam ubijeđen da ni on, kada bi u kojem slučaju znao da mu posvećujem tekst, ne bi želio pehare u toj priči. Važniji su mu bili driblinzi, varke, radost igranja loptom, osmijesi i sjaj u očima hiljada i miliona dječaka koji su odrasli gledajući Barceloninu desetku. I zaista, ko mu može proturiječiti?

Zbogom, najveći zaljubljeniče u loptu i fudbal. Uživaj van terena kao što si uživao i na njemu i sjeti se da nas obraduješ još kojom fintom, makar na revijalnim utakmicama, i to će biti dosta. A fudbal...fudbal će se već oporaviti. Uvijek je.